Bjelovar, (IKA) – Bjelovarsko-križevački biskup Vjekoslav Huzjak predvodio je na Veliku subotu, 4. travnja, Vazmeno bdjenje u bjelovarskoj katedrali u zajedništvu s generalnim vikarom i katedralnim župnikom mons. Stjepanom Ptičekom, biskupijskim ekonomom Josipom Stipančevićem, župnim vikarom Brankom Freslom te đakonom Antunom Faltakom i bogoslovima. Bdjenje je počelo na središnjem trgu ispred katedrale blagoslovom ognja i paljenjem uskrsne svijeće te svečanim ulaskom u katedralu.
U homiliji biskup je istaknuo kako po biblijskim čitanjima te noći možemo doživjeti ljepotu, sklad, idiličnost svega stvorenog, pa tako i zajedništva života prvoga čovjeka s Bogom. No, možemo prepoznati i svu dramatičnost ljudskoga postojanja nakon pada prvoga čovjeka koji je potom u Kristu otkupljen i spašen. “Bog je stvorio nebo i zemlju, sa svime što im pripada te na kraju čovjeka. Njemu je sav taj stvoreni svijet povjerio na upravljanje. Sve mu je Bog darovao, čovjek se nije trebao trudio ni oko čega. Samo je trebao svime upravljati razumno, no- kao što znamo- čovjek je pao u napast slobode. Zvuči paradoksalno, ali je tako. Jer sloboda u čovjekovu postojanju značila je birati između svega onoga što je dobio na dar i onoga što je patnja- biti kao Bog. Kad je čovjek upao u tu zamku i opredijelio se za ono što je nestvarno, neostvarivo, narušena je sva savršenost svega stvorenoga. I zato kad gledamo dramatičnost ove noći, to je dramatičnost ljudskoga postojanja nakon pada, nakon grijeha. Kad je čovjek krenuo putem slobode na krivi način”, rekao je biskup.
Koliko je duboka ta dramatičnost u čovjekovu životu vidi se iz kasnijih izvještaja o Abrahamu koji je spreman žrtvovati svoga sina, Mojsiju i izabranom narodu koji bježi iz Egipta, o proroku Ezekielu i njegovu poslanju u narodu koji oskvrnjuje Božje ime. “Zamislite koja se to drama događala u Abrahamovu životu, u njegovu srcu, u njegovoj glavi kad ga je Bog pozvao da žrtvuje svoga sina. Abraham je nošen svojom ljudskom slabošću shvatio da je jedino povjerenje u Boga jače od čovjekove slabosti. Ništa drugo. I zato diže ruku. Diže ruku koju Bog zaustavlja. Bog je neprestano tu. On je stalno uz čovjeka. Ni u jednom času Bog ne napušta čovjeka. Zato Abraham postaje praocem vjere jer je pokazao svoje dosljedno povjerenje u Boga do žrtve sina. Zamislite koja se drama događala u izraelskom narodu kad ih je Mojsije izvodio iz Egipta. U potjeri ih sustiže faraon. No, kad su vidjeli kako more poplavljuje Egipćane, kako Bog uništava njihova neprijatelja, doživjeli da su da je Bog s njima, Bog koji spašava”, predočio je biskup.
Sva ta drama ljudskog postojanja svoj vrhunac doživljava u Kristu Gospodinu. Isus svojom mukom i smrću pokazuje svu težinu ljudske grešnosti. Upravo u toj drami Isusova umiranja i njegova polaganja u grob mi prepoznajemo svoj put spasenja. Svjesni, kao kršćani, da je naša slabost, naš grijeh otkupljen njegovom smrću, na nama je da se otvorimo tom daru.
“Čuli smo u pohvali uskrsnoj svijeći: ‘Ovo je noć u kojoj se nebesko i zemaljsko sastaje, u kojoj se ljudsko i božansko sjedinjuje.’ To je trenutak, to je noć u kojoj se pokazuje da je Bog postao čovjekom da bi čovjeka podigao. Svaku našu muku, svaki naš pad, nevjeru, laž, ubojstvo, psovku, ružnu riječ, svaki otklon od Božjega zakona, svako naše življenje koje poručuje da nas se Bog ne tiče, Isus je preuzeo na sebe i poništio svojom žrtvom ljubavi na Križu. Zato se ne bojmo grijeha, nego svoga lutanja od Boga. Ako je On nas ljubio tako da je dao svoga Sina za nas onda je ta ljubav neizmjerna i nema tog grijeha koji ta ljubav, Bog, ne bi mogao pokriti”, poručio je biskup.
U nastavku homilije biskup je rekao kako smo pozvani u svijetu širiti nadu, svojim životom pokazati kako se isplati živjeti i trpjeti, da trpljenje ima smisao, a da je smisao čovjekova života znati sebe dati za druge kao što je to Isus učinio za nas. “Pozvani smo drugima posvjedočiti kako se u požrtvovnosti za dobro bližnjih doživljava radost jer se na tom putu sebedarja susreće Isusa. Susret s Isusom izvor je jakosti naše požrtvovnosti i predstavlja radost zbog one iste ljubavi koja stoji na početku stvaranja i zajedništva prvoga čovjeka s Bogom. Ovo svjetlo uskrsne svijeće koju noćas promatramo simbolizira Krista, simbolizira nadu. Otvorimo se toj nadi i živimo u svjetlu uskrsnuća Kristova koji je uskrsnuo da bi nama darovao puninu života”, zaključio je biskup Huzjak.