Dubrovnik, (IKA) – Svečanu dnevnu uskrsnu misu dubrovački biskup Mate Uzinić predvodio je 5. travnja u dubrovačkoj katedrali, a na misi su uz stanovnike Dubrovnika sudjelovali i turisti s raznih krajeva svijeta koji uskrsne blagdane provode u Dubrovniku.
“Uskrsnuće Isusa Krista, kojim je Bog Otac konačno potvrdio Isusov identitet, središnje je otajstvo naše kršćanske vjere,” rekao je u propovijedi biskup Uzinić. “To otajstvo pred svakog kršćanina, bez obzira na naše zvanje ili zanimanje i ulogu koju imamo u svijetu i Crkvi, stavlja zadaću svjedočenja i navješćivanja Isusova uskrsnuća. Vjera u Isusovo uskrsnuće je do nas stigla upravo zahvaljujući propovijedanju i svjedočenju neprekinutog niza žena i muškaraca, počinjući od Marije Magdalene i drugih žena, preko Petra, Ivana, drugih apostola, učenika, Pavla, pa sve do naših očeva i majki, župnika i vjeroučitelja, koji su, neki od njih čak i po cijenu vlastitog života, propovijedali i svjedočili: ‘Bog ga uskrisi treći dan i … ovo je onaj kojega Bog postavi sucem živih i mrtvih!’ Vjera u uskrsnuće može biti prenesena dalje, ljudima našeg vremena koji je još nisu upoznali i sljedećoj generaciji, samo našim propovijedanjem i svjedočenjem, ako je to potrebno čak i po cijenu života.”
Biskup je dodao kako se zadaća propovjednika i svjedoka uskrsnuća Isusa Krista u ovom vremenu mora uključiti i odnos prema vremenu ekonomske krize, uzrokovane duhovnim krizom koja “dotiče svakoga i sve društvene slojeve, ali se osobito teško odražava na obitelj kao temeljnu ljudsku zajednicu o čijoj stabilnosti ovisi stabilnost pojedinaca, ali i svih drugih zajednica. … Zato se današnji čovjek osjeća sve više izgubljeno. On se, vođen strahom za vlastitu egzistenciju, sve više zatvara u sebe, u vlastiti svijet u kojem ostaje sve manje prostora za ljubav prema drugomu, za život i darivanje. I zbog ove zatvorenosti u sebe stanje iz dana u dan postaje sve gore.” Postali smo narod koji postupno, ali sigurno izumire jer nas se sve manje rađa, a sve više umire.
Kao posljedicu duhovne krize biskup je naveo i situaciju s ratovima, “za koje smo mislili da će u 21. stoljeću prestati,” a sve ih je više. Među onima koji pate iz tih razloga je sve više i kršćana. Spomenuo je te situacije kao one koje čovjek namjerno izaziva poput stradanja u Siriji, Svetoj zemlji, odnosno na Bliskom istoku, zatim u Africi, Keniji, Nigeriji… Tim tragedijama dodao je i one koje su posljedica življenja u nesavršenom svijetu. “Ne mogu danas ne spomenuti tragediju koja dotiče cijelu našu biskupiju jer je pogodila jednu obitelj na Brgatu,” rekao je biskup.
Nastavio je kako kao propovjednici i svjedoci Isusova uskrsnuća u takvom svijetu i ovom vremenu, trebaju ne samo o uskrsnuću govoriti ili ga liturgijski slaviti nego ga trebaju životom pokazati. Zato propovijedati i svjedočiti Isusa Krista danas znači pokazati svima da se “u prihvaćanju s vjerom Isusa Krista uskrsloga događa … preobrazba svih naših ovozemaljskih križeva i dobiva smisao svako naše ustajanje i neodustajanje jer uskrsnuće postaje i naša životna stvarnost. Osobni susret u vjeri s uskrslim Gospodinom, koji nas otvara za ljubav i daje nam nadu da se usprkos svemu možemo ostvariti, osposobljava nas za preobrazbu nas samih, naših obitelji, Crkve i naroda. Tada postajemo slobodni poput Gospodina koji se i u najtežim trenutcima svoga života darivao drugima, ljubio ih, opraštao im, svjedočeći na taj način, pa i u doživljaju napuštenosti od Oca, da smrt nema zadnju riječ.”
Uskrsnuće Isusa Krista je potvrda da je on bio u pravu, da Veliki petak kao dar u potpunosti iz ljubavi prema nama – ima smisla, rekao je biskup. Ovim načinom propovijedanja i svjedočenja Isusova uskrsnuća ističu se dvije bitne stvari bez kojih ne bi bio moguć navještaj Isusova uskrsnuća danas: da je Isusovo uskrsnuće nadpovijesni događaj i da su svi u taj događaj osobno i životno uključeni.
“Ako događaju uskrsnuća dozvolimo da nas zahvati, ako Kristu uskrslome dozvolimo da uskrsne u nama, da u nama i po nama nastavi činiti dobro, da u nama u po nama nastavi borbu, ali i pobjedu protiv zla i Zloga, da u nama pobjedi našu oholost, škrtost, bludnost, zavist, neumjerenost, srditost, lijenost, našu sebičnost, mržnju, ravnodušnost, da u nama potakne vjeru, nadu i ljubav, razboritost, pravednost, jakost i umjerenost, onda ćemo i samo onda i mi postati uvjerljivi propovjednici i svjedoci uskrsnuća. I naš uskrsnuli Gospodin će biti stalno uz nas, on će djelovati s nama, u nama i po nama. Uskrsnuće će tad za nas biti… novi kvasac koji će nam omogućiti postati novi ljudi, onakvi ljudi kakav je naš uskrsnuli Gospodin Isus Krist”, kazao je biskup i čestitao svima Uskrs.
Katedralni župnik dr. don Stanko Lasić na kraju je uime vjerničke zajednice biskupu čestitao Uskrs. Obraćajući se okupljenim vjernicima zahvalio je svima koji su proteklih tjedana sudjelovali u liturgiji te istaknuo kako na šestodnevnoj korizmenoj duhovnoj obnovi nikad u katedrali nije sudjelovao toliki broj vjernika. Na tome je posebno zahvalio katedralnom kapelanu don Marinu Lučiću. Liturgijsko pjevanje brojnim uskrsnim pjesmama animirali su katedralni zborovi pod vodstvom Margit Cetinić, a na kraju su svi otpjevali “Kraljice neba, raduj se!” Za sve starije i nemoćne koji na Uskrs nisu mogli doći u crkvu, misu iz katedrale prenosio je Radio Dubrovnik.