Srijemska Mitrovica, (IKA/TU) – Na dan muke Gospodnje, Veliki petak, 3. travnja, u popodnevnim satima veliki se broj župljana župe svetog Dimitrija, đakona i mučenika, u Srijemskoj Mitrovici okupio na obrede koje je predvodio biskup Đuro Gašparović u zajedništvu sa župnikom i generalnim vikarom mons. Eduardom Španovićem, župnikom u Laćarku Marijom Paradžikom i župnim vikarom u Srijemskoj Mitrovici Željkom Štimcem. Nakon Muke po Ivanu, koju su otpjevali članovi konkatedralnoga i župnog zbora “Sveta Cecilija”, biskup je u homiliji pozvao sabrane da svoj pogled usmjere na križ koji je na Veliki petak uz Muku i smrt Kristovu postavljen u središte čašćenja i promišljanja. Križ Isusov uznemiruje ljudsko srce od kada je uzdignut na Golgoti. Križ se, naime, nameće s mnoštvom neizbježnih patnji, ali se predstavlja i kao jedina nada.
Mi smo možda ponekad zbunjeni pred križem. Zbunjeni smo procesom koji vode ljudi protiv Boga. Zbunjeni smo činjenicom da Bog traži pomoć kad vapi: “Oče, ako je moguće, neka me mimoiđe ovaj kalež” ili: “Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?” Iznenađeni smo prevrtljivošću svjetine koja na Cvjetnicu kliče Kristu “hosanna”, a na Veliki petak traži da ga se razapne. Iznenađeni smo slabošću apostola koji su se razbježali. Nadasve smo iznenađeni šutnjom Boga Oca. No, u Isusovu procesu našlo se ipak i pozitivnih uloga. Šimun Cirenac mu pomaže nositi križ, Veronika mu pruža rubac, žene jeruzalemske ga sažaljevaju, apostol Ivan i nekoliko pobožnih žena prate ga do Kalvarije, desni razbojnik kaje se i obraća…
I evo nas u konkretnom našem životu. Za nas križ nije sablazan niti tajna, nego znak. Na križu nas je Isus privukao k sebi. S križa nam je dao Mariju za majku. Iz njegova boka potekla je krv i voda, znak spasenja. I zahvalni Kristu Spasitelju i mi nastojimo pomoći njemu patniku u bližnjemu. Sve više je ljudi koji pomažu bolesnicima, slabima, potrebnima. Sve više je onih koji suosjećaju s onima koji pate, koji su progonjeni, nepravedno osuđivani. Takvi vjernici, koji drugima pomažu, vjeruju u Isusove riječi: “Štogod učiniste jednome od ove moje najmanje braće, meni učiniste”. Raspeti je za nas slika tolikih patnika, prognanika, žrtava povijesti. Treba se žrtvovati. Život nema smisla ako nije darovan i žrtvovan za drugoga. Razmišljajući danas o svetom križu, molit ćemo za sve progonjene i osuđivane, molit ćemo za starce, bolesne i nemoćne, za one koje njihova okolica smatra teretom i smetnjom. Molit ćemo i za očeve i majke koji s radošću preuzimaju na svoja ramena teret svagdanjeg obiteljskog života. Sjetit ćemo se i onih koje pritišće križ raznih kleveta, ogovaranja i laži. Neka nam križ bude poticaj, nada i spasenje, pozvao je biskup Gašparović.
Nakon klanjanja raspetom Kristu i ljubljenju njegova križa, te pričesti, otvoren je Božji grob, postavljeni su “čuvari Božjeg groba” koji će se smjenjivati do Uskrsnog bdjenja, a vjernici su pristupili Božjem grobu, poklonili se, pomolili se i uputili svojim kućama usmjerivši svoj pogled prema Uskrsu.