Split, (IKA) – U Nadbiskupskom ordinarijatu u Splitu na Veliku subotu, 4. travnja, upriličena je uskrsna čestitka splitsko-makarskoga nadbiskupa Marina Barišića i predstavnica redovničkih zajednica u Splitu. Uime Školskih sestara franjevki, samostana na Giljevcu-Podstrana i predstavnica redovničkih zajednica u Splitu i Splitsko-makarskoj nadbiskupiji svoju čestitku nadbiskupu izrazila je s. Leonka Bošnjak Čovo, provincijalna predstojnica Školskih sestara franjevki.

“Oče nadbiskupe, ovogodišnje uskrsno čestitarsko okupljanje ostvaruje se u godini koju je Sveti otac proglasio Godinom posvećenog života. Nama redovnicama to je osobito, drago, jer u ovoj papinoj odluci prepoznajemo nastojanje da se posvijesti i iznova istakne važnost redovničkog poziva. Istodobno je iščitavamo i kao zahtjev za preispitivanje novih mogućnosti oživotvorenja redovničke karizme i poslanja”, kazala je s. Leonka.
Podsjetila je na živu i djelatnu redovnička prisutnost brojnih muških i ženskih zajednica u nadbiskupiji i spomenula riječi sv. Ivana Pavla II koji je rekao kako muške i ženske zajednice nemaju samo slavnu povijest koje se treba sjećati, nego i povijest koju trebaju izgrađivati iz ucijepljenosti u Kristovo otajstveno tijelo, njegovu zajednicu vjernika koja je u mjesnoj Crkvi povjerena, pastirskoj mudrosti i vodstvu mjesnog nadbiskupa.
“Prva zajednica vjernika na ovaj je dan, dan Velike subote, bila obavijena šutnjom koja je odjekivala tugom Velikoga petka, ali i neizvjesnošću Veličine koja se tek ima zbiti. U to vrijeme, kad su im uzeli Gospodina kako je rekla Marija Magdalena i kad ga nisu mogli gledati licem u lice, stvarna poveznica koju im je dao bila je utisnuta u Veronikin rubac. Veronika!, ta hrabra žena, u ozračju muke i otuđenja mnogih od ljudskosti, usudila se pristupiti Gospodinu – iskazati mu svoju sućut, ljudskost. A zauzvrat je dobila otisak njegova božanskoga lica”.

U čestitki nadbiskupu s. Leonka je dodala: “Mi, redovnice, kao Veronike svoga vremena, u ozračju različitih otuđenja nastojimo iz povezanosti s Bogom živjeti s bližnjima, dijeleći njihove radosti i nade, žalosti i tjeskobe. Svaka redovnička zajednica, u djelokrugu svoga apostolata, nastoji na svoj način uvesti ljude u prepoznavanje otisaka Božje blizine, njegove pouskrsne prisutnosti”.

Uime svih redovnica Splitsko-makarske nadbiskupije predala je nadbiskupu Barišiću sliku “Veronika pruža Isusu rubac”, djelo umjetnika s afričkog kontinenta iz DR Konga gdje djeluju Školske sestre franjevke. Naglasila je kako je slika svojevrsna poveznica sa nazočnim sestrama i svim redovničkim zajednicama koje djeluju izvan Hrvatske i matične nadbiskupije.

“U ovom motivu primite i našu uskrsnu čestitku i želju da poput utisnutoga Isusovog lica koje se očima vjere u bližnjima jasnije vidi i Vi, oče nadbiskupe, svojom zauzetošću potičete vjernike naše nadbiskupije, od klera preko redovništva do laika, da autentičnije svjedoče Uskrsloga i tako budu njegova vjerodostojnija slika. Kao što je Veronikin rubac znak novosti i novoga čovjeka koji nastupa s događajem uskrsnuća, želimo Vam zahvaćenost tom uskrsnom novošću i nastojanje oko njezina ozbiljenja”, zaključila je sestra te uime svih redovnica koje djeluju na području Splitsko-makarske nadbiskupije zaželjela nadbiskupu Barišiću sretan i blagoslovljen Uskrs.

Nadbiskup Barišić zahvalivši na čestitkama i daru, kazao je kako mu blagdan, srce naše vjere, radosnu vijest o Kristovom uskrsnuću donose žene. “Žene su prve blagovjesnice Radosne vijesti koje preko otkotrljanog kamena i praznog groba dolaze prve u susret uskrslom Gospodinu i nose tu poruku njegovim učenicima, a vi prve nosite radosnu vijest njegovom apostolskom nasljedniku. U vama vidim Veronike koje u svoj život utiskuju prisutnu snagu Krista uskrsloga. U vašem licu se očituje ta novost. To je lice koje pokazujete braći i sestrama u svojim zajednicama i apostolatu i kojem naviještate današnjem čovjeku Radosnu vijest”.
Nadbiskup je istaknuo kako Uskrs u ovoj Godini posvećenog života ima posebno značenje, jer kako je rekao posvećenje nije nikada završeno. Ono je uvijek tu na djelu kao Kristovo uskrsnuće u našim životima. “Izlazimo iz tih oblika grobova zamrlosti, oslobađamo sebe i druge i to je proces, rast koji drugima daje znak i svjedočanstvo da je Isusovo uskrsnuće ovdje na djelu, da nije ostalo zatvoreno u prošlosti, da nije udaljen od nas, nego da je Uskrsli zahvatio našu stvarnost ovdje i sada preko nas”. Kristovo uskrsnuće se čita na licima, u Crkvi u promjenama, svjedočenju novosti u svakodnevlju i zato napomenuo je nadbiskup “Isus od nas u Crkvi očekuje da posvjedočimo tu vijest i da ta novost zahvati kao kvasac i društvo i narod”. To obvezuje dodao je nadbiskup “na otvaranje milosnoj ljubavi uskrslog Gospodina, da on može uskrsnuti u nama”.
Nadbiskup se osvrnuo na događaj koji se dogodio na Veliki petak kad je mjesnoj Crkvi vraćena vrijedna slika Marije Magdalene koja je bila otuđena prije deset godina iz crkve Sv. Mande na Marjanu. Skrenuo je pozornost na posudicu koju svetica na slici drži u svojim rukama. Važnim je istaknuo kako u tako maloj posudici stoji pomast koja je bila dragocjena i s kojom je Marija Magdalena pomazala noge Isusu kao znak poniznosti i čežnja za njegovom milosrdnom ljubavi što oprašta i rađa novog čovjeka.
Čestitajući Uskrs redovnicama zaželio im je da u njima i njihovim zajednicama zaživi dar Kristove milosrdne ljubavi i svjetlo uskrsnuća, preko njihovih zavjeta, krštenja i njihova djelovanja. Na kraju čestitanja nadbiskup je ostao s redovnicama u razgovoru uz sok i kolače.