Gospić, (IKA) – Gospićko-senjski biskup Mile Bogović uskrsnu je poruku svojim vjernicima, za ovo vrijeme u kojem bi se, kako ističe na samom početku, “mogao stvoriti osjećaj da se nalazimo u bezizlaznoj situaciji, napose kad vidimo da zlo ne popušta, naslovio znakovito “O sretne li krivice!” Naime, biskup ističe da je u ovo vrijeme potrebno probuditi svijest kako i zlo može pomoći boljem uspjehu dobrote. A taj optimističan stav izrekao je najjasnije sv. Augustin riječima Vazmenog hvalospjeva: “O zaista potrebna Adamova grijeha… O, sretne li krivice koja je zaslužila takvoga i tolikoga Otkupitelja!”

“Možemo reći da je grijeh prvog čovjeka izazvao Boga na nastavak stvaranja, odnosno na novo stvaranje. To novo stvaranje dovršava se uskrsnim jutrom kada je čovjek Isus Krist ‘raskinuo okove smrti i kao pobjednik od mrtvih ustao’. Zato Crkva govori da je uskrsnuće osmi dan stvaranja. Spomenuti sv. Augustin reći će slikovito da je Bog na krivi glas čovjeka nadogradio divnu simfoniju. Nećemo reći da je prvi čovjek autor te simfonije, nego Božja ljubav prema čovjeku, ali to ‘komponiranje’ nastalo je nakon prvoga grijeha. Bog je nastavio sa stvaranjem nakon sedmog dana, a osmi dan ostvarena je pobjeda života u čovjeku Isusu Kristu. Njegovim uskrsnućem dovršeno je stvaranje u Kristu, a zbiva se u svima koji u njega vjeruju. Krist ih vodi do savršenstva koje je u njemu ostvareno (usp. Kol 1,28).
To dovršavanje u pojedincima i u svijetu (Crkvi) ne zbiva se bez silnih vapaja i suza, o kojima čitamo u poslanici Hebrejima (usp. Heb 5,7), kao što nije bilo bez toga ni na Kristovom putu prema osmom danu – prema uskrsnuću. Uvijek kada i nas snađu nevolje i obuzima nas jeza, drhtimo i plašimo se, moleći da nas mimoiđe taj križ, ali upravo se tada pruža i nama prilika za veliki pothvat i veliku pobjedu. Za takav pogled smoći ćemo snage, ako budemo svjesni cilja prema kojem idemo i prisutnosti Oca u čijim smo rukama. To su prilike za stvaralačko Božje djelovanje na putu prema dovršenju našeg otkupljenja, prema ostvarenju, u nama, djela osmog dana stvaranja. Možemo reći da Sotona, želeći upropastiti Božje djelo, uvijek izaziva Boga na još savršeniji stvaralački čin”, kaže biskup Bogović u prvom dijelu svoje poruke. U trima sljedećim točkama ističe i razlaže kako vjernicima također zloća može biti izazov i poziv na djela dobrote, što pokazuju mučeničkih svjedočanstava u prvim stoljećima Crkve, kao i mnoga novija svjedočanstva, poput Majke Terezije iz Kalkute i bl. Alojzija Stepinca. Život hrabrih svjedoka vjere pokazuje da što nas okružuje veće zlo, to nam se pruža uzvišenija pobjeda, naglašava biskup te dodaje da nema prave veličine koja se nije izbrusila i izrasla u borbi protiv ovozemnih podlosti i niskosti, u čemu nam je Isusov primjer najpoučniji. “Upravo je tu njegova snažna poruka: Zloća u svijetu, oko nas, pa i u nama ne smije nas obeshrabriti da joj se predamo, nego nam ona treba biti izazov za jačanje u dobru. Zloća je prisutna u svijetu, ali njoj je oduzet žalac i zato nema snagu da otruje za pobjedu gdjegod se dogodi oslonac na božansku snagu koja je u svijetu po Isusu Kristu. Nije li zloća svom svojom silinom navalila na Pravednika da ga preda smrti. Sa Sv. Pavlom možemo joj i mi postaviti pitanje: ‘Gdje je smrti pobjeda tvoja? Gdje je smrti žalac tvoj’ (1 Kor 15,55). Zloća svijeta ne može postići svoj cilj: razaranje i uništavanje života, pače, ona i bez svoje volje, uz svu svoju bahatost, mržnju i divljinu, može pridonijeti rastu i pobjedi dobrote ako idemo s Kristom, putem istine i života. U Isusu nije bilo divljine, mržnje, bahatosti, oholosti. U njemu je bila pitomost, ljubav, skromnost, poniznost. Izgledalo je da je to slaba oprema, ali se na koncu pokazalo da su upravo to osobine pobjednika.”

Na kraju poruke, u dodatku pod naslovom Godina evanđelja, biskup Bogović posvješćuje kako se zlo pojavljuje pred nama poput Golijata, jaka, dobro opremljena i naoružana, a dobro poput Davida s praćkom u ruci. Ipak, pored svega toga, i mi poput Davida trebamo biti sigurni u pobjedu. Jer Bog je bio iza one praćke, a ne iza oklopa. Zato je David pobijedio. No “David je tek blijeda slika onoga što je Krist svojom ‘praćkom’ učinio kada se, okružen silom i mržnjom, predao u ruke vječnoga Oca, predao se na raspolaganje Očevoj ljubavi. Svu zaštitu Isus je povjerio Bogu (Ocu)”, kaže biskup te dodaje kako za opis toga misterija ima još jedna zorna slika, slika vuka i janjeta. “Nije li Isus upravo tu sliku koristio: ‘Šaljem vas kao janjce među vukove’ (Lk 10,3). Kakve su tu šanse za pobjedu janjaca? Ipak Isus nije slao apostole da od njih napravi gubitnike, nego upravo pobjednike. Ta poruka izražava se jasno na svakoj misi kada svećenik podigne hostiju i pozove ljude da priđu i uzmu pobjedničku snagu u sebe riječima: Evo Jaganjca Božjega koji oduzima grijehe svijeta!”, kaže biskup te zaključuje tumačenjem simbola biskupijske pastoralne godine, Godine evanđelja, a to je križ iz 14. stoljeća, na čijim su rubovima simboli evanđelista (Matej/čovjek, Marko/lav, Luka/vol, Ivan/orao), a u sredini se nalazi lik janjeta. “Kao da svaki od evanđelista govori: ‘Evo Jaganjca Božjega’ koje je pobijedilo divljinu ovoga svijeta, vučje osobine, nasilje, nadutost, oholost ovoga svijeta. Jaganjac ne crpi snagu u tjelesnoj snazi, poput vuka, kao što se ni David nije oslanjao na svoju snagu i opremu, nego na Boga Izraelova”, naglašava biskup na kraju svoje poruke te povodom slavlja uskrsnuća Gospodinova, uz čestitku Uskrsa i svih vazmenih dana, svojim vjernicima kao znakovitu poruku upućuje Isusov pozdrav: “Ne bojte se!”