Istina je prava novost.

Misa posvete ulja u požeškoj katedrali

Suvremeni čovjek čezne za duhovnošću i ako je ne nađe kod svećenika i u Crkvi okreće se drugamo

Požega, (IKA) – Na Veliki četvrtak 2. travnja u požeškoj katedrali dijecezanski i redovnički svećenici predvođeni požeški biskupom Antunom Škvorčevićem slavili su Misu posvete ulja. Pridružili su im se đakoni, bogoslovi, sjemeništarci, predstavnici ovogodišnjih krizmanika i drugi vjernici. Prije slavlja svećenici su se okupili u kapeli Sv. Ivana Pavla II. u katedralnoj kripti pred njegovom relikvijom gdje je biskup podsjetio da je upravo na ovaj dan 10. obljetnica smrti utemeljitelja Požeške biskupije te pozvao nazočne da mu izraze zahvalnost za to djelo i zamole njegovu pomoć u evangelizacijskim nastojanjima svoje mjesne Crkve. Uputio je i na sve ono što je sveti Papa učinio za Hrvatsku i cijeli svijet svojim svjedočenjem Isusa Krista, napose po svojim patnjama. Potom su svi uputili molitvu svome Utemeljitelju i zapjevali himan njemu u čast. Procesija svećenika uputila se u katedralu gdje je biskup u pozdravu najprije čestitao svećenicima dan ustanove svetoga Reda te ih pozvao da u Godini sv. Terezije Avilske, katedralne zaštitnice i u Godini posvećenog života iskrenim srcem obnove svoju vjernost životu i poslanju u skladu s darom koji su u svetom ređenju primili. Potaknuo ih je da povjere Isusu Kristu i njegovoj ljubavi svoju svećeničku žrtvu i patnje, radosti i nade, uspjehe i neuspjehe, slabosti i grijehe. Među nazočnima bili su i predstavnici ovogodišnjih krizmanika koje je biskup podsjetio da će posvećenim uljem na ovom slavlju biti pomazani u sakramentu potvrde te ih je pozvao da pozorno pročitaju i prihvate poruku i poticaje koje im je uputio u svom pismu pročitanom prije ovog slavlja, a koje će svi primiti u svojim župama.
U homiliji biskup je ispripovjedio svećenicima kako je prije nekoliko dana razgovarao s jednim hrvatskim umjetnikom koji je želio izraditi sliku sv. Terezije Avilske o 500. obljetnici njezina rođenja, ustvrdivši kako je nekoliko skica poderao i bacio jer one nisu odgovarale onome što on u sebi nosi. Umjetnik je još istaknuo da je slika bila naručena i da mu je rečeno kako bi ona trebala izgledati, ali da je on odbio takav pristup u kojem bi on trebao podilaziti želji naručitelja, a ne izraziti ono što nosi kao izvorno nadahnuće. Ne želi djelovati u neskladu između onoga što on jest i onoga što radi. Biskup je rekao svećenicima kako mu je to povod da ih na dan ustanovljenja svećeništva podsjeti na to da su u svetom ređenju bili opunomoćeni Duhom Svetim za svoje poslanje te da je trajno potrebno provjeravati žive li poput spomenutog umjetnika u skladu s tim svojim nutarnjim duhovnim stanjem, kako njihovo djelovanje ne bi postalo neki tehnički posao, koji ne očituje Duh darovan u svetom ređenju. Upozorio ih je kako vjernici to dobro zapažaju svojim osjetilom vjere te upravo po navedenom kriteriju točno prosuđuju kakav je koji svećenik. Istaknuo je da suvremeni čovjek čezne za duhovnošću i ako je ne nađe kod svećenika i u Crkvi okreće se drugamo. Pozvao je svećenike da provjere jesu li pokatkad prebrzo osudili ljude koji ne dolaze u crkvu, ne ispitujući sebe podudara li se ono što žive i rade s Duhom kojim su opečaćeni i na taj način privlače one koji su daleko.
Podsjetio je na poruku pape Franje avilskom biskupu, upućenu 28. ožujka, upravo na 500. obljetnicu rođenja sv. Terezije Avilske, u kojoj podsjeća na svetičine riječi „nemojte zaboraviti moliti za svećenike”. Biskup je rekao kako to treba razumjeti dvosmjerno: svećenici ne smiju zaboraviti biti molitelji, jer tako žive i učvršćuju se u svom duhovnom identitetu koji očituju u životu i radu, a s druge strane vjernici trebaju za njih moliti, jer im time više pomažu nego li bilo kakvim bavljenjem njihovim slabostima ili grijesima, ogovaranjem ili klevetanjem. Dodao je kako je sv. Terezija imala veliko poštovanje prema svećenicima kao propovjednicima, smatrajući da im je molitva najveća pomoć u tom poslanju te je upozorio na više od 20 brojeva u Papinoj Enciklici „Radost evanđelja” po kojima bi se trebala odvijati njihova priprava i samo održavanje homilije. Naveo je riječi pape Franje iz spomenute poruke: „Bilo bi predivno da je nasljedujemo (sv. Tereziju) neumorno moleći za navjestitelje Evanđelja, da se ne ugasi u njima entuzijazam i vatra božanske ljubavi te da se posve predaju Kristu i njegovoj Crkvi kako bi mogli biti drugima kompas, poticaj i utjeha, kao što su bili njoj”. Biskup je pozvao svećenike da „napose danas sjedinjeni sa sv. Ivanom Pavlom II. i papom Franjom budu takvi molitelji”.
Potom se biskup obratio krizmanicima te je i njih podsjetio na važnost da budu ljudi snažnoga duha po kojem će živjeti svoj identitet i svjedočiti ono na što ih on nadahnjuje. Povjerio ih je molitvi sv. Terezije i nazočnih svećenika.
Nakon obnove svećeničkih obećanja uslijedio je prinos darova među kojima je bilo i maslinovo ulje za posvetu. Pripravnici za potvrdu iz različitih župa, među njima i djeca odjevena u narodnu nošnju iz požeške Katoličke osnovne škole pridružili su se prinosu darova s prikupljenim novcem za siromašne. Svećenici su pak prinijeli novčane priloge također za siromašne skupljene u njihovim župama tijekom korizme.
Nakon popričesne molitve posvećeno je ulje za svetu krizmu. Biskup je potom izrazio zahvalnost svećenicima za sve što čine u svom poslanju, za žrtvu koju prinose za dobro duša te rekao da svoje zajedništvo žele proširiti i na papu Franju. Đakon Krunoslav Juraković pročitao je čestitku koju nazočni svećenici i drugi vjernici upućuju papi Franji za Uskrs što su svi prihvatili pljeskom. Biskup je zatim čestitao svećenicima koji ove godine slave svoje misničke jubileje, među kojima je najstariji preč. Vjekoslav Marić koji se spominje 67 godina svećeništva. Slavlje je završilo zajedničkom molitvom sv. Tereziji Avilskoj i poklikom gesla „Samo je Bog dostatan”.