Zagreb, (IKA) – U povodu 10. obljetnice smrti pape Ivana Pavla II. održana je 31. ožujka večer sjećanja “Karolu s ljubavlju” u dvorani “Vijenac” Nadbiskupijskoga pastoralnog instituta u Zagrebu. Nakon uvodnih riječi organizatora toga tradicionalnog okupljanja uoči obljetnice smrti sv. Ivana Pavla II. novinara Hrvatskoga katoličkog radija Domagoja Pejića, predstavljena su dva sjećanja na Velikog papu.
Župnik župe sv. Mirka u Šestinama mr. Robert Šreter posebno se osvrnuo na proročke riječi koje je nakon izbora za papu Ivan Pavao II. izrekao u prvoj homiliji “Otvorite vrata Kristu”.
“Bila je to njegova programska propovijed, njegovo životno usmjerenje koje je rezultat njegova životnog uvjerenja. Taj čovjek zaista sve što je u svom životu činio radio je s ciljem da otvori sam, ali i drugima da pomogne da otvore vrata Kristu. Koliko god je on bio i medijski eksponiran, i znao je komunicirati s medijima i znao ih je iskoristiti u pozitivnom smislu riječi da bi prenio svoju poruku, taj čovjek to nikada nije radio da promovira sebe. Neminovno bila je to njegova promocija, ali nikada u prvome redu nije promovirao sebe, uvijek je promovirao Isusa Krista kamo god je došao, što god je činio, s kim god se susretao govorio je o Kristu, i donosio Krista i nije se bojao donositi Krista čak tamo gdje je taj Krist bio prilično nepopularan, donio je Krista i na Kubu i otvorio vrata Kube Kristu. Krista je donosio uvijek i svuda, i to je bilo njegovo životno poslanje i zato je bio tako velik. I zato smo ga već za života smatrali svetim, i zato je ubrzo nakon svoje smrti zaista i proglašen svetim, ne zato što je želio biti svetim, nego zato što je bio zaista Kristov glas”, pojasnio je.
Nadalje je istaknuo kako je sve što je činio Ivan Pavao II. činio je snagom vjere u koju se i on sam imao prilike uvjeriti za studija u Rimu, kada je svetojeronimska zajednica imala čast slaviti misu s Papom u njegovoj privatnoj kapeli.
Uputio je i na činjenicu kako je Ivan Pavao II. prihvatio svoju patnju i nosio svoj križ do kraja, a posebno je spomenuo posljednje razdoblje njegova života, koje je možda bilo i njegova najsnažnija kateheza.
“Kako je živio tako je umirao i umro. Svi su bili uz njega i vjernici i nevjernici jer su osjećali da ovaj svijet napušta netko tko je bio velik i tko je doista želio i radio za dobrobit svakoga čovjeka. A taj veliki čovjek toliko je dobra učinio za nas Hrvate. Vjerojatno će povijest to pokazali, a mi smo toga svjesni i sada. Neka i ova naša spomen večer na toga divnog, velikog i svetog čovjeka bude svima nama poticaj da i mi poput njega budemo Bogotražitelji, da i mi znamo prihvaćati nevolju i teret svoga križa, ali da uvijek poput njega s optimizmom i nadom gledamo naprijed znajući da je temelj te nade samo, i jedino Bog”, zaključio je mr. Šreter.

Nekadašnji rektor svetišta i župnik u Mariji Bistrici mons. Lovro Cindori prisjetio se pohoda Pape tome svetištu i proglašenje blaženim kardinala Alojzija Stepinca. Podsjećajući na petak 2. listopada 1998. kada je u 17.30 sati sletio u zagrebačku zračnu luku, poljubio je grudu hrvatske zemlje i s tom zemljom je poljubio sav narod i našu domovinu, mons. Cindori podsjetio je i kako je radosno odjekivala pjesma “Dobro došao Sveti Oče”.
Sljedeći dan 3. listopada oči svijeta bile su uprte u Mariju Bistricu gdje je na novouređenom oltaru u sklopu otvorene bazilike Papa predvodio svečanu misu i nama poručio “danas sam došao k vama u ovo drago svetište, naše nebeske Majke, Majke Božje Bistričke, pred čijim crnim likom koliko puta ste vi i vaši stari po njoj upućivali vaše molitve Bogu. Ovdje sam kako bi zajedno s vama Bogu prinio žrtvu hvale i proglasio blaženim slugu Božjega Alojzija Stepinca”.
To je bila velika subota u našoj Hrvatskoj, za hrvatski narod: Sveti Otac proglasio je blaženim kardinala Alojzija Stepinca, kardinala mučenika, a mi smo klicali od radosti “Hvali dušo moja Gospodina”, podsjetio je mons. Cindori.
U homiliji temeljem evanđelja o zrnu, Papa je rekao da Alojziju Stepincu pripada da on svojom žrtvom života bude i da će roditi kao zrno obilnim rodom. “Zaista znamo, živimo i vidimo kroz ove godine da se i u katedrali događaju divne stvari, jer je ona postala središte našega hodočašća”, rekao je mons. Cindori te podsjetio na znakovitost u trenutku samog čina proglašenja blaženim kardinala Stepinca. Tmurno nebo nad Marijom Bistricom obasjalo je sunce, a zbor je zapjevao divnu božićnu pjesmu “To sad nebo navješćuje i glas s neba potvrđuje”. Mons. Cindori prisjetio se i kratkih susreta sa Svetim Ocem u Mariji Bistrici. Prvi se zbio prije početka mise u sakristiji, a drugi za vrijeme same mise kada mu je Papa predao kalež, dar za svetište. Treći susret bio je u samoj bazilici u kojoj se Papa pomolio pred kipom Majke Božje Bistričke.
Na ulazu u crkvu mons. Cindori mu je uputio pozdrav “dobro došao Sveti Oče u svetište crne Majke Božje s djetetom Isusom, u svetište Majke Božje Bistričke, u svetište svih Hrvata u domovini i svijetu i u Stepinčevo svetište”. Ivan Pavao II. kleknuo je pred oltar, a svi prisutni oko njega. Nakon molitve pozdravio se sa svima, i sve pojedinačno blagoslovio.
“Dok je odlazio, mahali smo bez riječi, pogledavali jedni drugoga, i činilo nam se kao da smo ostali sami, jer je Otac otišao, a onda smo se sjetili Isus je rekao “i drugim gradovima moram navijestiti Radosnu vijest”. Posljednje riječi koje je Papa izrekao u Mariji Bistrici ostale su uklesane u kamenu “Blaženi Alojzije Stepinčeve štiti hrvatski narod tebi tako drag”, podsjetio je mons. Cindori.
Tijekom večeri prikazan je film Domagoja Pejića “Karolu s ljubavlju” u kojem se naglasak stavlja na mjesta uz koja su vezani korijeni sv. Pape po njegovim precima, te mjesta u kojima je živio, i kojima se rado vraćao u mislima i za pohoda svojoj domovini. U programu je kazivanjem stihova sudjelovao dramski umjetnik Robert Kurbaša, a pjevanjem je program obogatio Muški zbor Hrvatskoga seljačkog pjevačkog društva Sljeme – Šestine pod vodstvom prof. Dragana Bubice.
Program je zaključen pjesmom “Krist na žalu” koju su zajedno otpjevali zbor i publika u kojoj su bili mnogi koji su nazočili euharistijskim slavljima u prigodi Papinih pohoda, kao i prvi hrvatski veleposlanik pri Svetoj Stolici Ive Livljanić.