Split, (IKA) – U sklopu programa manifestacije “Dani kršćanske kulture” 28. ožujka u suradnji s agencijom specijaliziranom za organizaciju kršćanskih hodočašća ICHTIS Travel upriličen je kulturno-duhovni program “Od svetišta Gospe od Pojišana do svetišta Gospe Sinjske” uz stručno vodstvo dr. sc. fra Domagoj Runje, profesora na Katoličkom-bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Splitu i Nataše Bulić i ICHTIS Travela.
Početak programa bio je u svetištu Gospe od Pojišana u Splitu gdje su domaćini bili župnik crkve Gospe od Pojišana fra Anto Pervan te fra Ante Kukavica, gvardijan samostana Gospe od Pojišana, a odakle se autobusom u organiziranom programu išlo put svetišta Gospe Sinjske.
2015. godine obilježava se 300. godina od oslobađanja grada Sinja od turske okupacije po zagovoru čudotvorne Gospe Sinjske, a tom prigodom u sklopu manifestacije “Dani kršćanske kulture” posjetitelji programa uz stručno vodstvo zaputili su se tragom marijanskih svetišta. Povijest ovih marijanskih svetišta svjedoči o dugoj i bogatoj kulturnoj i duhovnoj baštini Splita i Sinja, ali i o tome kako je Čudotvorna Gospa Sinjska bila i splitska, jer je upravo u Splitu za vrijeme turske okupacije čuvana slika koju su fratri donijeli iz Rame.
Osim toga, sudionici programa, mogli su se upoznati sa značenjem Pojišanskog svetišta. U Sinju se program nastaviti najprije procesijom na Stari grad, gdje je 1887. godine podignuta zavjetna crkvica, a 2008. godine i brončani kip Gospe Sinjske, djelo akademskoga kipara Josipa Marinovića. Na putu koji vodi od podnožja do crkvice na Gradu smješteno je 14 postaja križnoga puta, a svaka postaja rad je nekog od poznatih hrvatskih kipara, što čini ovaj uspon kulturno i duhovno sadržajnijim. Nakon procesije na Stari grad sudionike programa u crkvi Gospe Sinjske dočekao je domaćin fra Petar Klapež, gvardijan svetišta Gospe Sinjske, a u tradiciju i običaje Cetinskoga kraja uveo je dr. sc. fra Domagoj Runje i sam rođeni Sinjanin.
Stari je običaj u Sinju i njegovoj okolici da se na Cvjetnu nedjelju ujutro svi ukućani umivaju u ljubici, koju prethodni dan uberu djeca na njima poznatim logama.
U crkvu se pak nosi kita jelice od raznovrsnog zelenoga granja, koja se nakon blagoslova dijelom zadijeva u grobove, dijelom u vinograde, livade i oranice, a najveći dio ostavlja se u kući kao znak Božje zaštite. No najveći znak Božjeg blagoslova i stalne zaštite u Sinju i čitavoj Cetini jest blažena prilika Gospe Sinjske za koju će svatko reći da je najljepši ures zagorske Dalmacije.
Ovom prigodom sudionici programa ima li su i mogućnost posjetiti samostansku muzejsku zbirku koja svjedoči o kulturnom i duhovnom bogatstvu kraja.