Zagreb, (IKA) – Sedamdesetak odgojiteljica u vjeri okupilo se 28. ožujka na stručnom skupu u prostorijama Ureda za vjeronauk Zagrebačke nadbiskupije u Zagrebu. Organizatorice susreta, uime Agencije za odgoj i obrazovanje mr. Gordana Barudžija i uime Ureda za vjeronauk u školi dr. Valentina Blaženka Mandarić zaželjele su okupljenim odgojiteljicama dobrodošlicu i najavile tijek skupa.
Bibličar dr. Božo Lujić održao je dva predavanja. “Biblijski simboli – dublje poniranje u svijet Biblije” naslov je prvoga predavanja. Polazište promišljanja je kontekst u kojem je kroz tisućljeća nastajala Biblija u okruženju nomadske i ratarske kulture, a koje su pomalo strane suvremenom čovjeku. Isto je i s jezikom kojim je Biblija pisana, a koji obiluje simbolima, slikama, znakovima – odnosno načinom razmišljanja tadašnjega čovjeka. Međutim, činjenica je da svi pojmovi kojima se koristi i suvremeni čovjek kreću od slike, slikovitosti, a isto tako i smjeraju prema slici. Biblijski je jezik nadasve slikovit jer na razumljiv način teži predočiti svu složenost života, pojasnio je dr. Lujić. Čak i na Boga biblijski čovjek primjenjuje vrlo antropomorfan govor, premda uvijek ističe njegovu različitost, a razlog je tome što se slike u smislu analogija (usporedbi) uzimaju iz svakodnevnoga života. Tako je Bog u Starom zavjetu prikazivan kao kralj, kao vladar, ali s jasnom razlikom prema zemaljskim vladarima: Bog je moćan, ali je i svemoćan, posve mu je jasna sudbina naroda i pojedinca. Javljaju se i slike vezane uz Boga, primjerice u liku anđela, njegovih slugu koji komuniciraju i s ljudima, Boga istodobno skrivajući i otkrivajući. Osobita slika Boga navodi se kod proroka Hošee. On Boga predočava u slikama i oca i majke, u slici zaručnika i zaručnice, dočaravajući tako način na koji Bog ljubi čovjeka. Kod Isusa je pak istaknuta slika Boga kao oca koji kroz ljubav koja je obilježena milosrđem svojim sinovima daje slobodu izbora, pojasnio je dr. Lujić. Potom je dr. Lujić održao predavanje o temi “Voda – biblijski simbol očišćenja i života” te je konkretizirao promišljanje o simboličkom biblijskom govoru. Blagoslovljen je život tamo gdje ima vode osobito u sušnim prostorima gdje je voda nositeljica života. Uloga je vode stoga višestruka, što je predavač pokazao i na konkretnim biblijskim primjerima. Voda tako ima ulogu stvaranja, ali u vodama potopa ima i ulogu uništenja. Voda ima i ulogu spasenja (na primjeru Mojsija i izlaska iz egipatskog ropstva), ulogu očišćenja (pere, čisti, osvježava); tu su i biblijske vode susreta (kad se vodu zahvaćalo na zdencima i bunarima); a tu su i vode novoga i konačnoga života, kao i vode Edena – novoga Jeruzalema iz apokaliptičke literature.
Uslijedio je radionički dio stručnoga skupa. Kreativne radionice priredile su dvije odgojiteljice-savjetnice iz Dječjeg vrtića Vrapče u suradnji s ostalim kolegicama iz vrtića. “Važnost znakova i simbola u životu djeteta” obradila je u svojoj radionici Snježana Catela, a Ivanka Popović vodila je radionicu “Komunikacijska i značenjska snaga simbola”. Obje su radionice donijele i obradile zanimljive i lijepe ideje i načine obrade vjerskih tema (literarno i likovno) s djecom predškolskog uzrasta, a osobito su dobro bile prihvaćene i autorske pjesme odnosno igre s pjevanjem na temu izgubljene ovce kojima tekst i glazbu potpisuje Ivanka Popović.