Požega, (IKA) – Na posljednjoj u nizu korizmenih tribina četvrtkom u Požegi je 26. ožujka nastupio je dekan Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Đakovu dr. Ivica Raguž s temom “Ljudsko dostojanstvo pred izazovom prava i sloboda suvremenog civilnog društva”. Predavača je na početku pozdravio profesor u Katoličkoj gimnaziji u Požegi Ivan Bedeničić i predstavljajući ga iznio njegov životopis te se osvrnuo na Ragužovo bogato djelovanje kao profesora i teologa. Predavač je svoje izlaganje iznio u nekoliko točaka, rekavši kako će se osvrnuti na shvaćanje slobode u modernom društvu, ističući kako je sloboda danas uvelike ugrožena mnogim utjecajima te ponajprije pogrešnim shvaćanjem.
Osvrnuo se na vrste slobode, a naglasak je stavio na kršćansko shvaćanje slobode u kojem se očituje istinsko čovjekovo dostojanstvo. U uvodnom dijelu predavač je slušatelje upoznao s činjenicom kako do pojave kršćanstva, u antičkim religijama, osobito u grčkoj i drugim religijskim kulturama, pojam slobode nije postojao kao zasebna cjelina jer u antičkim religijama ne postoji ideja Boga kao slobodnoga bića te se to ujedno projicira na čovjeka. Istaknuo je kako u tom pitanju kršćanstvo donosi svojevrsnu radikalnost jer se Bog objavljuje kao slobodno biće, postaje čovjekom. Istaknuo je kako je to židovsko-kršćansko ozračje nastanka govora o slobodi uvelike obilježilo zapadnu europsku civilizaciju te svu tematiku u kojoj suvremeni svijet progovara o slobodi, crpimo iz tog miljea. Spomenuo je kako se u 19./20. stoljeću događa svojevrstan rasap slobode jer se sloboda modernoga čovjeka stavlja u pitanje, lišena je autoriteta, nije utemeljena u Bogu i religiji te na koncu prelazi u totalitarizam, čemu smo i sami svjedoci u posljednja dva stoljeća.
Osvrnuvši se na moderna pitanja o slobodi, predavač je rekao kako živimo u svojevrsnom totalitarizmu u kojem je sve dopušteno, čovjekov govor je slušajući, tj. čovjek projicira ono što je čuo i upoznao preko medija i drugih životnih sastavnica te se rađa masovnost u kojoj svi isto misle i bivaju pasivni. Osvrnuvši se na pitanje življenja slobode u današnjem modernom društvu, istaknuo je kako je njezino istinsko življenje moguće jedino u kršćanstvu jer je sloboda obdarenost Božjega djeteta koja se ne živi u samoći samoga sebe nego kao odnos ljubavi prema Bogu, u takvoj slobodi nema robovanja, ona je poslušna. Istaknuo je kako je istinski moćan čovjek onaj koji stvara slobodnije ljude oko sebe, čija moć ne ovisi o drugim ljudima koji su mu podložni nego prihvaćajući njihove inicijative, ne želeći ih staviti u svoje okvire, stvara slobodna bića. Zaključio je kako se istinska sloboda ostvaruje kroz molitvu, liturgiju, duhovno štivo te u konačnici u odnosu s Bogom. Nakon izlaganja uslijedila je rasprava u kojoj je predavač odgovarao na pitanja slušatelja, a tribina je zaključena molitvom i zahvalom svima koji su tijekom korizme izgrađivali sebe i promišljali o aktualnim društvenim pitanjima.