Zagreb, (IKA) – U proslovu svibanjskog broja Veritasa Glasnika sv. Antuna Padovanskoga urednik Josip Blažević u jeku događanja i rasprava u hrvatskome društvu upozorava na sebičnost koja postaje mentalitet zatiranja života. „Sebičnost osobito nagrđuje dostojanstvo i ljepotu ženstvenosti. Dok Crkva osuđuje sve oblike zlostavljanja i nasilja nad ženama, a ženama daje maksimalnu potporu u borbi za ostvarenje njihovih prava, istovremeno osuđuje sebičnost kao izdanak hedonističkog mentaliteta koji odbija služiti. Sebičnost je smrt ljubavi. Nema života bez darivanja. Život nismo kupili na tržnici, on nam je darovan”. Blažević poziva „u mjesecu svibnju ujedinimo se u razmatranju Marijinih kreposti kroz otajstva svete krunice, moleći za obitelj, posljednji bastion koji đavao ne može podnijeti. To je, uostalom, i poruka Gospe Fatimske”.
O sebičnosti je i zanimljivo zapažanje prvašića, tj. njihovo tumačenje povezanosti riječi sebičnost i selfie-štapa.
Rubrika „znakovi vremena” bilježi događanja u Crkvi, hrvatskom društvu i svijetu.
Margareta Jozinović potaknuta posjetom izložbi i kuferu kao središnjem eksponatu promišlja o prolaznosti, a Ivan Lovrić o muškarcima i ženama. Aktualni trenutak promišlja i Mladen Milić u prvi plan stavljajući teme o dijaspori, ovršnom i izbornom zakonu, dok Marijan Križić u rubrici „kršćani na raskrižju” piše o postmodernizmu i kuli babilonskoj.
Novo svjedočanstvo prenosi Tanja Popec u rubrici o sv. Antunu. Ovoga puta Antonija Hofšuster rođena dan prije svečevog blagdana svjedoči kako joj je sv. Antun suputnik i nakon rođenja. „Prolazila je kroz život moleći za njegov zagovor. To prenosi i na svoju obitelj, a sv. Antunu preporučila je i svojega supruga čiji životni put nije bio nimalo lagan”.
Veritas pred čitatelje stavlja uzor mladog karizmatika sv. Dominika Savija.
Zanimljiv je i prilog naslovljen „Znanost potvrdila: anđeli su Gospinu kuću prenijeli iz Nazareta u Loreto”. Čitatelji mogu naći odgovor na pitanje „kako se sveta kuća odvojila od svojih temelja i netaknuta pojavila približno 3.000 kilometara dalje, gdje se i danas nalazi?”. O tomu je bilo riječ na skupu što ga je organiziralo kulturno središte „Amici del Timone” u talijanskome mjestu Staggia Senese, naslovljenu „Povijest nevjerojatna premještaja Marijine kuće iz Nazareta u Loreto”. Prema povijesnim dokazima, do preseljenja je došlo u trinaestom stoljeću, a preseljenje se pripisuje anđeoskome djelovanju, što su ga službeno priznali pape, i potvrdili sveci. Preseljenje je, pak, potkrijepljeno povijesnim, dokumentarnim, i arheološkim dokazima. Znanost je, još jednom, na čuđenje (i divljenje) mnogih, potvrdila stav Crkve.
Zvonimir Pervan piše o euharistijsko čudu u Sieni 1730. godine, kada je uoči svetkovine Velike Gospe opljačkana crkva i oskvrnut Presveti Sakrament. Naknadno nađene hostije zadržale su svježinu unatoč izloženosti u nepovoljnim uvjetima. No još je zanimljivije da čuvaju svoju svježinu do dana današnjega. Čudo je to koje već 288 godina privlači tisuće hodočasnika.
Sugovornik Veritasa je Zlatko Ivanković, član VIS „Veritas” osnovan davne 1968. godine. Bio je to prvi vokalno-instrumentalni sastav kršćanskog rocka. Članovi su sve što je trebalo platiti plaćali iz vlastitog džepa, no unatoč tome bili su puni entuzijazma, a publika je prepoznavala to. Pojašnjavajući samo ime, Ivanković ističe „’Veritas’ smo odabrali upravo iz razloga jer su franjevci konventualci, pod čijim smo okriljem djelovali, vodili istoimeni časopis koji je u to vrijeme bio jedan od prvih katoličkih tiskanih medija koji je izlazio. Izlaženje Veritasa i sviranje VIS Veritasa bile su dvije jednako velike stvari za vrijeme toga krutog komunizma. Mladi ljudi su gotovo svi čitali ‘Veritas'”.
Mara Čović u rubrici „pedagog u obitelji” odgovara na pitanje kako roditelji mogu utjecati na djetetovu potrebu za uspjehom, te kako pomoći djeci u razvoju pozitivnih socijalnih ponašanja i vještina kako postići uspjeh.
Iz Kolbeove škole Ljudevit Maračić donosi napis „Sedma svjetska sila” koji se temelji na Kolbeovima Spisima u kojima se nalaze brojna svjedočanstva njegovih razmišljanja o tisku kao sedmoj sili. Kolbe se ne slaže poučkom da je obrana najbolji napad, nego često izokreće ovu poruku i svojim pisanjem potvrđuje nogometnu maksimu da je napad najbolja obrana. Dakako, kad se radi o zasadima vjere, istine, dogme.
U ovome broju može se pročitati i prilog o svjetskom projektu „Dvanaest zvijezda u Marijinoj kruni”.