Zagreb, (IKA) – Na poziv metropolita zagrebačko-ljubljanskoga Porfirija, u organizaciji Crkvene općine zagrebačke Srpske pravoslavne Crkve predavanje “Pravoslavno kršćanstvo i prenatalna psihologija” održao je u nedjelju 15. veljače u svečanoj dvorani Srpske pravoslavne opće gimnazije “Kantakuzina Katarina Branković” u Zagrebu protojerej-stavrofor dr. Miloš Vesin, profesor pastoralne psihologije i homiletike na Bogoslovnom fakultetu Sv. Save u Libertyvilleu (SAD).
Govoreći o jednoj od najmlađih grana psihologije, prenatalnoj, čiji je rodonačelnik poznati psiholog i psihoanalitičar Otto Rank (1884. – 1939.), dr. Vesin istaknuo je da kršćani “uopće ne bi trebali zazirati od prenatalne psihologije, zato što nam naše kršćanstvo daje i objašnjenje gdje je zapravo porijeklo prenatalne psihologije u kršćanstvu: na početku Lukina evanđelja”.
Riječ je o susretu Elizabete i Marije, a u isto vrijeme susret nerođenog, a živog preteče Ivana Krstitelja i nerođenog, a živog Spasitelja, Isusa Krista. Okupljene je uputio i na prebogatu himnografiju o blagdanu rođenja sv. Ivana Krstitelja gdje kroz mnoge stihove prolazi eho čudesno lijepog dijaloga između nerođenog Ivana Krstitelja i Isusa.
Spomenuo je i engleskog teologa i psihoanalitičara Franka Lakea (1914. – 1982.) koji je 1975. godine napravio prekretnicu u psihološkom nauku otkrićem o prenatalnom sjećanju. Naime, dokazao je kako je to pamćenje, koje je nazvao “stanično pamćenje” prisutno od početka, te nas prati u vječnost. To je ilustrirao biblijskim tekstom o bogatašu i Lazaru te je istaknuo kako je prenatalno sjećanje kasnije dobilo potvrdu u radovima i drugih znanstvenika.
Osvrnuvši se na vezu majke i djeteta, predavač je rekao da je važno kako se trudnica hrani i ponaša, no mnogo važnije je kakve misli ima, kakvo je emotivno stanje oko nje, kakvi su odnosi između nje i njenog supruga jer dijete i u utrobi majke sve osjeća.
Sjećanja na traumatske doživljaje kako iz prenatalnog razdoblja, tako i one iz prvog, najranijeg razdoblja razlikuju se na način kako se “urezuju” u mozak. To pojašnjava zašto pojedinci žive s implicitnim pamćenjem npr. bijesa i svega negativnog, ali isto tako straha i tuge. Dakle svega onoga čemu je uzrok neko traumatsko događanje, s druge strane iste te osobe imaju malo ili nimalo eksplicitnog pamćenja da bi bili u stanju objasniti svoje osjećaje, pojasnio je dr. Vesin te uputio na više starozavjetnih tekstova iz koji se može iščitati prenatalna svijest.
Nakon predavanja riječ zahvale dr. Vesinu uputio je metropolita Porfirije, ističući važnost teme, a potom se razvila živa rasprava u kojoj je postavljeno niz pitanja posebice vezanih uz problematiku dijagnosticiranja bolesti kod nerođene djece, zakonodavstva i stava Crkve. Predavač je svima koji imaju bolesnu djecu poručio da ih ne doživljavaju kao teret, nego ih doživljavaju kao svoje učitelje, te kažu “moje dijete me uči ljubavi, žrtvi, strpnju, i smirenju”.
Postoji razlog svakoj bolesti, i svatko i onaj tko boluje i tko je oko njega treba se nečemu naučiti, jer nigdje nam na stranica Svetoga pisma nije obećano da ćemo biti visoki, plavi, s pravim očima, lijepo razvijeni i da ćemo dugo živjeti. No, jedino što nam je obećano je spasenje i dat je put kako da se do spasenja dođe, rekao je dr. Vesin.