Rijeka, (IKA) – Rektor katedrale Sv. Vida i ugledni svećenik Riječke nadbiskupije mons. Ivoslav Linić svečanim euharistijskim slavljem u riječkoj prvostolnici proslavio je 22. studenoga 60. obljetnicu svećeništva. Proslavi dijamantnog jubileja odazvali su se brojni svećenici, poglavari ustanova i redovničkih zajednica Riječke nadbiskupije, prijatelji, bogoslovi i vjernici.
Riječki nadbiskup Ivan Devčić u propovijedi je istaknuo: Crkva je proizišla iz Kristova probodenog boka na križu i zbog toga svi koji su pozvani izgrađivati Crkvu mogu to činiti samo ako svaki dan umiru za nju. “Iz toga vidimo ono glavno i najvažnije što je naš svečar činio kao svećenik tijekom šest desetljeća svog života. Mnogo je toga on radio i mnogočime zadužio Crkvu i narod. Sve to bilo bi u nekom smislu bezvrijedno kada ne bi radio ono što je glavno – propovijedanje, posvećivanje, pastirska briga o povjerenim mu crkvenim zajednicama, nastojanje oko jedinstva Crkve i kršćanske zrelosti svakog njezina člana, ulažući pritom čitava sebe u svoj poziv i službu.”
Govoreći o okolnostima kada je mons. Linića Krist pozvao, prisjetio se da ga je na svećenički poziv potaknuo i mons. Josip Šojat. Taj put od početka je bio posut trnjem, rekao je nadbiskup Devčić. “Naime, samo svećeničko ređenje dogodilo se u vrijeme policijskih ispitivanja sjemeništaraca i poglavara, čime su vlasti pripremale zatvaranje sjemeništaraca, što se doskora i dogodilo. Na trnje svake vrste nailazio je i kasnije kao svećenik na Kordunu i Grobinštini, u Gorskom kotaru i Rijeci. Ali kad se odazvao Gospodinu, znao je da ga to čeka. Sam je Isus rekao: ‘Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom’ (Mt 16,24). Nema nasljedovanja Isusa bez križa!”
Dodao je kako nema Isusova učenika koji na putu nasljedovanja Učitelja nije jadikovao i vapio pa i opravdano možemo pretpostaviti da je i mons. Linić imao takvih trenutaka. Ali kao što Otac nebeski nije ostavio neuslišanim svoga Sina, nego ga je po muci križa uveo u slavu uskrsnuća, tako ne ostavlja ni one koji ga slijede, rekao je nadbiskup. “Onaj tko šalje križ, daje i snagu da ga prihvatimo i nosimo do kraja. To je duboko iskustvo kršćanske duhovnosti. Jeremija je zbog prorokovanja bio zlostavljan, kao i Isus. Ali nije li vjernost Božjoj riječi, koju trebamo neokrnjenu naviještati u zgodno i nezgodno vrijeme, izvor trajnog trpljenja i svakog svećenika?”
Ovih dana kada se spominjete svoga šezdeset godina dugoga svećeničkog puta, sigurno iz dubine vašeg pamćenja izranjaju mnogi lijepi i sretni događaji, pravi trenuci milosti i radosti za koje Bogu zahvaljujete. Istovremeno, sjećate se i trenutaka kada ste poput Jeremije predbacivali Bogu što Vas je ‘zaveo’ i zajedno s Isusom molili neka Vas mimoiđe kalež trpljenja i patnje. Ali uvjeren sam da se istovremeno prisjećate i kako Vas Gospodin nije nikada iznevjerio jer vam je s križem svaki put dao i potrebnu milost da ga možete nositi, poručio je nadbiskup. “Križeva vam neće ni ubuduće nedostajati, stoga molimo da s njima primite još obilniju milost od Onoga kojemu zahvaljujemo za sve što jesmo i imamo. Tim željama čestitam vam dijamantni svećenički jubilej i zahvaljujem za sve dobro što ste ga Crkvi Božjoj na prostorima Učke, Velebita, Plješevice učinili te molim da vam Gospodar vremena i vječnosti podari još mnogo sretnih i blagoslovljenih godina”, poručio je mons. Liniću nadbiskup Devčić.
Uime Riječke nadbiskupije čestitke mons. Liniću uputio je generalni vikar mons. Emil Svažić, dok je prigodnu pjesmu odrecitirala Josipa Čargonja – istu koju je kao dijete recitirala na mladoj misi mons. Linića. Liturgijsko pjevanje predvodio je katedralni zbor Canctores Sancti Viti uz orguljašku pratnju s. Regine Krstinić i zborovođu Ninu Naćinovića.
Mons. Ivoslav Linić za svećenika je zaređen 31. listopada 1954. u 6 sati ujutro, u tajnosti u kapelici bogoslovnog sjemeništa u Rijeci. U sjemenište je ušao 1950. i ubrzo mu je povjereno da nosi štap biskupa Josipa Srebrenića prilikom proslave dogme o Marijinu uznesenju. “Na propovijedi sam držao njegov štap i bio sam ponosan. Od tada do danas čast mi je i ponos stati za oltar jer služim Gospodinu”, rekao je mons. Linić.