Požega, (IKA) – Na spomendan sv. Cecilije, 22. studenoga, u Požegi su se okupila 22 crkvena zbora s područja Požeške biskupije. Iz posavskog dijela na susretu su sudjelovali zborovi iz Lipovljana, Novske, Rajića, Nove Gradiške, Davora i Starog Petrovog Sela. Iz zapadno-slavonskog dijela biskupije bili su zborovi iz Lipika, Pakraca, Daruvara i Sirača. Požeški dio predstavljali su zborovi iz požeških župa sv. Terezije Avilske, Duha Svetoga, sv. Leopolda Mandića i katedrale te iz Stražemana, Velike i Pleternice. Iz slavonsko-podravskoga dijela sudjelovali su zborovi iz župe sv. Roka u Virovitici, Slatine, Orahovice i Našica.
Program je počeo u crkvi Sv. Lovre i crkvi Duha Svetoga gdje se svaki zbor predstavio pjesmom. Središnja točka bilo je euharistijsko slavlje u požeškoj katedrali koje je u zajedništvu s petnaestak svećenika predvodio biskup Antun Škvorčević. Pozdravljajući okupljene članove crkvenih zborova, biskup je čestitao blagdan njihove zaštitnice te im zahvalio za služenje kojim u svojim župama pridonose da liturgijska slavlja budu dostojna otajstava koja se slave. Spomenuo je kako su se na programu prije mise jedni drugima predstavili pjesmom, a sada će se u misi otvorenim i raspjevanim srcem predstaviti Bogu. Pozvao ih je da to učine čistom savješću, koja ih povezuje u zajedništvo s Bogom i međusobno.
U homiliji biskup je posvijestio pjevačima smisao toga njihova okupljanja u Požegi. Podsjetio ih je da pjevanjem na euharistijskim slavljima u svojim župama pridonose svečanosti, ljepoti, dubini i snazi zajedništva koje ostvaruje uskrsli Isus Krist, a dolaskom u katedralu iz svih krajeva zajedničkom pjesmom na euharistijskom slavlju koje predvodi biskup očituju i ostvaruju zajedništvo mjesne Crkve, svjedoče kako u Požeškoj biskupiji ima srca za Boga. Dodao je da je njihov dolazak u Požegu prigodom blagdana sv. Cecilije ujedno i hodočašće sv. Tereziji Avilskoj, zaštitnici požeške katedrale, kojim joj iskazuju odanost i zahvalnost o 500. obljetnici njezina rođenja. Istaknuo je da su Cecilija i Terezija dvije žene iz različitih vremena koje povezuje ista ražarenost Duhom Svetim i posvemašnja vjernost Isusu Kristu u njegovoj Crkvi te su svojim životom postale velebnom pjesmom hvale Bogu. Biskup je napose podsjetio na lik sv. Cecilije, istaknuvši da nemamo puno podataka o njezinu životu, ali da znamo najvažnije, kako je svoju vjernost Bogu posvjedočila mučeničkom krvlju, o čemu snažno svjedoči i Madernova skulptura svetice u rimskim katakombama, koja – dok je ubijaju – uzdiže u zrak tri prsta i svjedoči vjeru u Presveto Trojstvo. Istaknuo je kako pjevači na svoj način nasljeduju sv. Ceciliju, jer pjevanjem svjedoče vjernost Bogu, te im je zahvalio što to razumiju i u tom pronalaze smisao svoje požrtvovnosti.
Biskup je potom na temelju evanđeoskog teksta o mudrim i ludim djevicama pjevačima progovorio o vjeri kao svjetlu u srcu, budnosti i otvorenom obzoru za više dimenzije ljudskog postojanja. Kazao je da liturgijsko pjevanje služi navedenim dimenzijama i približava Bogu. Upozorio je kako prvo čitanje iz Proroka Hošee i evanđelje slikom zaručništva govore o Kraljevstvu nebeskom te je naglasio da je zaručništvo pripadnost jedne osobe drugoj, da se u Sinu Očevu koji je postao čovjekom ostvarilo najsavršenije zaručništvo, posvemašnja pripadnost čovjeka Bogu i Boga čovjeku, da je u njegovoj ljubavi na križu i uskrsnuću ona dobila svoje konačno ostvarenje koje slavimo u svetoj misi, te da pjevači u liturgiji služe ponazočenju tog otajstva. Biskup je pozvao nazočne da se obnove u svijesti svoje dragocjene uloge po kojoj usred površnosti svijeta pomažu ljudima biti dionicima one dubine stvarnosti kojoj pripadaju po Isusovoj ljubavi pobjednici nad smrću te je zamolio sv. Ceciliju da ih prati u njihovu plemenitom nastojanju.
Nakon popričesne molitve okupljeni članovi pjevačkih zborova uputili su zajedničku molitvu sv. Tereziji Avilskoj. U zahvalu za sudjelovanje na susretu zborova o 500. obljetnici rođenja sv. Terezije Avilske biskup Škvorčević je svakom zboru uručio povelju Priznanja Požeške biskupije. Potaknuo ih je da se na tom hodočašću spomenu i utemeljitelja svoje mjesne Crkve sv. Ivana Pavla II., te da se svrate u njegovu kapelu u kripti katedrale i iskažu zahvalnost pred njegovom relikvijom. Zazivao je na sve zborove Božji blagoslov i izrazio radost zbog idućih susreta u njihovim župama i ponovno u Katedrali. Program je završio domjenkom u prostorima Odgojno-obrazovnog centra.