Poreč, (IKA) – Svečano večernje misno slavlje o svetkovini sv. Maura, zaštitnika Poreča i Porečke biskupije, predvodio je 21. studenoga porečki i pulski biskup Dražen Kutleša uz koncelebraciju kanonika Porečkoga stolnog kaptola sv. Maura, te više drugih svećenika.
U homiliji, govoreći o sv. Mauru, koji je porijeklom iz Afrike, preko Rima došao u Poreč i tu je izabran za biskupa, mons. Kutleša se zapitao zašto ljude poput njega častimo i spominjemo i nakon 17 stoljeća. Zato jer, za razliku od ostalih, sveci su autentični nasljedovatelji Isusa Krista, koji govore i svojim životom svjedoče Istinu, i za tu su Istinu spremno položili i vlastiti život. Upravo je zbog toga mala šačica kršćana tako jako smetala moćnom Rimskome Carstvu, jer su propovijedali Istinu, koja onoga koji živi u grijehu, boli, kao što bolesnom oku smeta svjetlost, rekao je biskup. Kršćani idu naprijed vjerom i srcem, a ne mačem, jer poznato je da svaka prisila traje koliko traje prijetnja i represija, a zajednica vođena srcem i vjerom traje i napreduje jer se temelji na uvjerenju. Upravo su zbog toga prvi kršćani tako snažno privlačili uvijek nove članove, jer su, unatoč progonima svjedočili sa strašću i uvjerenjem jedan pravedniji način života, pun milosrđa, za razliku od okrutnog Rimskog Carstva. Sv. Mauro, svojom žrtvom pita i nas ljude današnjeg vremena jesmo li spremni žarko posvjedočiti svoju vjeru u Krista. Danas se od nas ne traži žrtva života, ali ipak svakog dana imamo prigodu svojim izborom i postupcima svjedočiti kršćansku vjeru. Svecima, poput sv. Maura, koji su svojim životom išli protiv struje, živjeli po uzoru na Krista i svjedočili Njegovu ljubav prema čovjeku, mi se divimo, i upravo kada se zbog nedostatka snage koju daje vjera, prepustimo pogrešnom mentalitetu ovoga svijeta, trebali bismo se jače zagledati u svece koji nas svojim primjerom pozivaju na svetost života. Sv. Mauro i drugi mučenici shvatili su da je, u perspektivi vječnosti, isplativije dati svoj život za pravilne ideale, nego ga zadržati i potrošiti na nedostojan život. Pravi vjernik i danas nerijetko smeta i biva ismijavan, jer svojim primjerom revnoga svakodnevnog života opominje. Kraljevstvo nebesko se zadobiva svaki dan, malo po malo djelima milosrđa i uzornim životom.
Na kraju misnog slavlja mons. Kutleša uručio je kanonicima Porečkoga stolnog kaptola sv. Maura prigodne kanoničke križeve, kao jedan od simbola te časti koju su primili od Crkve. Križ su primili preč. Marijan Pamić iz Pazina, preč. Mario Žmak iz Buzeta, preč. Antun Kurelović iz Pićna, preč. Milivoj Koren iz Labina, a mons. Ivanu Bartoliću iz Pule, koji zbog zdravstvenih razloga nije mogao nazočiti, križ će biti uručen naknadno.
Osim kanoničkih križeva ordinarij je uručio i Biskupijska priznanja zaslužnim vjernicima koje predlažu svećenici po dekanatima. Priznanja su primili: Marija Krizman iz župe sv. Ivana Krstitelja u Puli, za pomoć koju pruža svećenicima, starima i siromašnima, za koje se brine i posjećuje ih; Katica Cukon iz župe Pohođenja Marijina u Pomeru, za više od trideset godina požrtvovnog služenja u župi kao sakristanka i zbog ustrajnosti u vjeri; Katarina Kalac iz župe svetog Zenona u Brtonigli, za ljubav i požrtvovnost prema Crkvi i svećenicima; Marija Bagavac iz župe Gospe Fatimske u Labinu, za nesebično pomaganje potrebnima preko Udruge sv. Vinka Paulskog, za uređivanje crkve i pomoć svećenicima; Marija Pahović, iz župe svetih Šimuna i Jude apostola u Tinjanu, za četrdeset i sedam godina služenja u župi i svećeniku i za požrtvovnost i dobrotu prema potrebitima; Miroslav Jemrić iz župe svetog Blaža u Vodnjanu, za brigu oko uređenja crkve, za sakristansku službu i pomoć koju iskazuje potrebnima kao volonter u župi i van nje; Bruno Gortan, iz župe svetog Jurja mučenika u Starom Pazinu, za pedeset godina u službi orguljaša, za vođenje i vježbanje zbora, za podizanje ljepote liturgije i župnog zajedništva.
Misno slavlje pjevanjem je animirao katedralni zbor. Na kraju mise molila se molitva sv. Mauru, sastavljena po uzoru na jednu staru molitvu porečkom patronu, a koja je za tu prigodu tiskana na prigodnim sličicama i koja će se, prema riječima župnika Lekaja, od sada svakodnevno moliti na kraju mise, kako bi se i na taj način žitelji Poreča još više zbližili sa svetim Maurom.