Split, (IKA) – U povodu 23. obljetnice pada herojskoga hrvatskog grada Vukovara, u utorak 18. studenoga u Vukovarskoj ulici, najdužoj u Splitu, više tisuća Splićana sudjelovalo je po 16. put u tradicionalnoj spomen akciji pod nazivom “I u mom gradu Vukovar svijetli”. U organizaciji Matice hrvatske – ogranak Split, ovom akcijom se u Splitu od godine 1999. obilježava Dan sjećanja na žrtvu Vukovara. Odajući počast poginulima u srpskoj agresiji na Vukovar, kolone brojnih udruga proizašlih iz Domovinskog rata, učenici i studenti sa svojim nastavnicima i profesorima, te predstavnici župnih zajednica i mnoge obitelji palili su svijeće duž pločnika s obje strane Vukovarske ulice i molili za vukovarske mučenike. Nakon što su upalili svijeće, u tihoj povorci Splićani su se uputili prema konkatedrali Sv. Petra da bi sudjelovali na misnom slavlju za sve pokojne branitelje i građane Vukovara, koji su podnijeli mučeništvo za hrvatsku slobodu. Misu zadušnicu predvodio je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić u koncelebraciji s konkatedralnim župnikom don Radojkom Vidovićem, don Nikolom Mikačićem i đakonom Tonijem Šinkovićem.
“Osjećamo potrebu i kršćansku dužnost danas zahvaliti svima koji su dali svoj život za ovo što mi danas jesmo i imamo, za opće dobro, za slobodu. Sjećamo se svih znanih i neznanih i želimo njihovu žrtvu uključiti u jedinstvenu žrtvu Isusa Krista, u njegov križ. Nismo samo ovdje da se sjećamo patnja, smrti i križeva, nego smo i oni koji imaju nadu, a ta nada upravo izvire iz Kristova križa i Kristove ljubavi”, rekao je na početku misnoga slavlja nadbiskup Barišić.
U nastavku je podsjetio kako je Vukovar na svoj način glavni grad naše nade i optimizma, jer vukovarska tragedija i poraz Vukovara i Škabrnje je zapravo naša pobjeda. Iz ove žrtve niknulo je novo vrijeme u kojem se nalazimo i koje želimo učiniti humanim, dostojnim žrtve naših branitelja. “Ova žrtva oko koje se okupljamo danas je jedan zajednički nazivnik svima nama. Ona ne dopušta razlomke i podjele. I zato je bilo pomalo otužno ove dane vidjeti, slušati i pitati se kako će proći u Vukovaru, što će se dogoditi, kao da se već nije dogodilo ono najtragičnije. Zar ovo ‘drugo’ dolazi na prvo mjesto? Zar može potisnuti onu žrtvu”, istaknuo je nadbiskup i dodao da je podjela zlo koje je poput virusa ušlo u nas i kako bi ovaj dan trebao biti dan ujedinjenja i hodočašća. “Kao ljudima i vjernicima bilo bi dobro da Vukovar bude početak naše duhovne obnove iz žrtve iz križa, jedan novi odnos i da nam ne bude jedan dan nego nadahnuće, poticaj. Mora biti čvrsti temelj za sve naše dane, za našu budućnost”, rekao je nadbiskup.
U nastavku nadbiskup je istaknuo kako ovaj dan šalje poruku poginulih branitelja institucijama i suborcima kako su se oni borili za slobodno biranje institucija i nositelje političke vlasti, no upitao je “čujemo li te poruke ili je i tu podjela na djelu”. “Ako ovaj dan ima svoju poruku i želju, želimo njima ovu novost novog neba i nove zemlje, a nama ovdje da budemo na istom putu. Ako nas ova najveća moguća žrtva, jer nema veće od ovoga nego dati svoj život za drugoga, ako ona nas ne takne, ne promijeni, da drukčije razmišljamo, vidimo, odnosimo se prema drugome, vrednotama, prema općem dobru, znak je da nešto s nama nije u redu i da nismo na njihovu putu već da smo otišli na stranu i da se ne smijemo pozivati na njih i na njihovu žrtvu jer je nismo dostojni”, rekao je nadbiskup. Na kraju propovijedi nadbiskup je pozvao da dan sjećanja na vukovarsku tragediju, koja je istodobno i poraz i pobjeda, bude konačan rekvijem za naše podjele, da ih se dostojno pokopa i da uskrsne ona stvarnost za koju su branitelji dali život. Zaželio je da poginuli branitelji budu dionici nebeske slave, u onome što Gospodin želi dati svojima, puninu, a nama da pokopamo svoje podjele, stavimo ih u grob te da uskrsnemo i budemo svježi i novi na ovom putu novosti na koji nas oni uputiše.