Zagreb, (IKA) –Katehetska jesenska škola za odgojitelje u vjeri u predškolskim ustanovama s temom “Kulturna baština u vjerskom odgoju” održana je 14. i 15. studenoga u Nadbiskupijskom pastoralnom institutu u Zagrebu, u organizaciji Nacionalnoga katehetskoga ureda HBK u suradnji s Agencijom za odgoj i obrazovanje. Otvarajući Školu, predsjednik Vijeća HBK za katehizaciju đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić istaknuo je kako je kulturna baština na neki način utjelovljenje, ona je materijalna ostavština koja ostaje nakon čovjeka kao plod propitkivanja i odgovora na njegova pitanja. Čovjek progovara na različite načine i kroz različite grane umjetnosti i tako stvara kulturnu baštinu. Kulturna baština našega hrvatskog naroda od kad je došao na ove prostore, od svojih iskona prožeta je evanđeljem, svjetlom kršćanske vjere. Što bismo imali od kulturne baštine kad bismo htjeli sve očistiti od kršćanske vjere, upitao je nadbiskup Hranić, te odgovorio: “jednostavno to čini nedjeljivu cjelinu”. Stoga je pohvalio odabir teme, jer “kako rastemo i usvajamo baštinu, ona oblikuje naš identitet, a mi sami našim stvaralaštvom dodajemo nešto toj kulturnoj baštini, oplemenjujemo je”. “Kada čovjek ima svoj identitet kulturni, nacionalni, jezični osjeća radost, mir, sigurnost, zna tko je i što je, i tada je s radošću otvoren i za druge i vidi bogatstvo koje nosi drugi, te prepoznaje da i drugi sa svojim identitetom i svojom baštinom njega obogaćuju. Stoga, znati voljeti, vrednovati vlastiti identitet, znači biti otvoren i za druge, a samo se tako stvara zdravo društvo”, poručio je nadbiskup Hranić.
Ravnatelj NPI-a dr. Josip Šimunović poželio je da škola bude prilika za obogaćivanje. Uime zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića riječ pozdrava uputila je predstojnica Ureda Zagrebačke nadbiskupije za vjeronauk u školi dr. s. Valentina Mandarić. Osvrnuvši se kratko na temu škole, istaknula je tri važne komponente odgoj, vjeru i kulturu, koje su obilježile ljudsku povijest, ali i svakog čovjeka. Predškolske ustanove, gdje se od samih početaka njeguje svo troje vode poput niti onu potku koja je potrebna da bi izrasla cjelovita osoba, rekla je dr. Mandarić. Načelnica Odjela za predškolski odgoj Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta Marija Ivanković sudionike je uputila na novi dokument “Strategija odgoja i obrazovanja” u kojemu se spominje ono što se provlači kroz zakone od početka devedesetih godina, a to je “obrazovanje u duhu vrijednosti koje promičemo, a među njima je i vjerski odgoj”. Ravnatelj Agencije za odgoj i obrazovanje prof. Dinko Filipović pohvalio je suradnju s NKU, rekavši i da iskreno cijeni sve što rade odgojiteljice u vjeri u dječjim vrtićima, kao i sve ono što rade djelatnici u predškolskim ustanovama. “Očekujem od vas da i ubuduće činite ono što ste dosad činili, a to je da ovi najmanji budu i dalje sretni i na kraju dobri ljudi”, poručio je Filipović sudionicima, te posebno pohvalio ovogodišnju temu. U programu otvorenja škole sudjelovala su djeca iz DV Svete Male Terezije i tamburaški sastav štićenika Kuće sv. Josipa iz Hrvatskog Leskovca koje vode karmelićanke Božanskog Srca Isusova. Na kraju prvoga dana Katehetske jesenske škole euharistijsko slavlje u župnoj crkvi Pohoda BDM na Dolcu predvodio je nadbiskup Hranić, koji je u homiliji posadašnjio žrtvu prvoga hrvatskog sveca Nikole Tavelića.
Radni dio programa otvorio je dr. Josip Dukić s Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Splitu predavanjem “Kulturna dobra Crkve u procesu stvaranja kulturnog, nacionalnog i vjerskog identiteta”. U uvodnom dijelu osvrnuo se na samu definiciju kulturnih dobara te istaknuo kako “kulturna dobra Crkve, pokretna i nepokretna, bitno određuju njezinu narav i poslanje u svijetu. Ona su, moglo bi se reći,privilegirano mjesto tog poslanja”. Briga Crkve za kulturna dobra vidljiva je od samih početaka, no bila je podložna određenim oscilacijama. Da bi to bolje ilustrirao, dr. Dukić je brigu Crkve podijelio na dva razdoblja, ono prije, te ono nakon Ivana Pavla II. Naime, istaknuo je kako je upravo papa Ivan Pavao II. svojim shvaćanjem kulture, nastupima i osnivanjem relevantnih institucija ostavio svoj neizbrisivi pečat. Dr. Dukić podsjetio je i na hrvatska kulturna dobra na UNESCO-voj listi, te se posebno osvrnuo upravo na sakralnu baštinu koja zauzima dobar dio te liste. U završnom dijelu pojasnio je važnost kulturnih dobara Crkve u procesu oblikovanja kulturnog, nacionalnog i vjerskog identiteta, jer kako je istaknuo, “suvišno je isticati da iz procesa identiteta nisu isključeni pripadnici drugih religija i osobe koje ne vjeruju. Stoga, upravo su kulturna dobra Crkve važna poveznica u tom susretu”.
“Baština hrvatske riječi u radu s djecom rane i predškolske dobi” bila je tema predavanja dr. Vladimire Velički s Učiteljskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Pojašnjavajući važnost baštine u govoru, rekla je kako se ono što smo baštinili i nosimo sa sobom ne odnosi samo na arhaične riječi, nego zahtijeva ponovno propitkivanje i selektiranje onoga što želimo prenijeti budućim naraštajima. Preko govora događa se preobrazba ljudi. Kad naučimo drukčije govoriti, postajemo drukčiji, govor nas oblikuje bilo da smo u ulozi govornika ili u ulozi slušatelja. Stoga je potreba za bogaćenjem rječnika danas prisutnija nego ikad, želimo li odgajati slobodne i misleće ljude, pojasnila je dr. Velički. U tom kontekstu upozorila je kako istraživanja dječjeg rječnika pokazuju znatno smanjenje broja usvojenih riječi u odnosu na stanje od prije deset ili dvanaest godina. Kako bi ih djeca usvojila i koristila, riječi moraju biti korištene/izgovorene prije svega od govornih uzora, od odraslih. Stoga je upozorila kako uvijek iznova valja propitkivati vlastiti rječnik i nastojati svjesno upotrebljavati riječi kojima prijeti da budu zaboravljene, riječi koje bude život u povjerenoj djeci. Dr. Velički osvrnula se i na istraživanje govora odgojitelja u neformalnih komunikacijskim situacijama koje je provedeno sa studentima Učiteljskog fakulteta, a prikazan je i projekt “Čuvari riječi” proveden u Dječjem vrtiću “Različak” u Zagrebu s ciljem bogaćenja dječjeg rječnika.
Predavanje “Glagoljica u dječjim očima – kako hrvatsku glagoljašku baštinu približiti djetetu” održala je dr. Jelena Vignjević također s Učiteljskog fakulteta. Postavljajući niz pitanja poput “je li glagoljica preozbiljna tema za mlađu djecu; može li se glagoljica funkcionalno iskoristiti u pripremi malih ruku za vještinu pisanja; kako djetetu učiniti bliskim veliku starinu; kako dijete zainteresirati za apstraktan fenomen drevnog pisma; kako približiti djeci riječi i rečenice davne zbilje hrvatskoga jezika”, dr. Vignjević približila je samu temu. Podsjetila je i na temeljni dokument za predškolski odgoj i opće obvezno obrazovanje “Nacionalni okvirni kurikulum” koji među općim odgojno-obrazovnim ciljevima navodi kao drugi cilj “razvijati u učenicima svijest o očuvanju materijalne i duhovne povijesno-kulturne baštine Republike Hrvatske i nacionalnog identiteta”. Stoga je prisutnost teme glagoljice i funkcionalno opravdana u potrebi da dijete prije polaska u školu ovlada predpisačkim i predčitačkim vještinama. Glagoljička slova mogu se iskoristiti i u razvijanju djetetove svijesti o pismu i ulozi pisma, o tome da i pismo zastarijeva, da postoje pisma osim ovoga kojim pišemo, da su i pisma kao i jezici, kao i ljudi jednakovrijedna, istaknula je dr. Vignjević. Da ne bi sve ostalo na teoriji, predstavila je više primjera dobre prakse glagoljskih projekata i aktivnosti u dječjim vrtićima te istaknula kako bogati rezultati tih projekata kao i dječja radost u otkrivanju uzbudljivog svijeta zaboravljenog pisma pokazuju da glagoljica i njome pisana kulturna baština mogu i trebaju biti teme predškolskoga odgoja. Veći dio drugoga dana Škole bio je vezan uz rad u radionicama osmišljenim u pojedinim dječjim vrtićima iz svih dijelova Hrvatske. Sudionici škole imali su i priliku upoznati se s projektom “Nazaretska kućica” koji je dio priprave za Drugi nacionalni susret hrvatskih katoličkih obitelji.