Zaprešić, (IKA) – Peti susret svećenika i vjeroučitelja Zaprešićkoga dekanata koji rade u osnovnim i srednjim školama na tom području održan je 8. studenoga u župi Marije Kraljice apostola u Zaprešiću. Nakon molitve pozdravnu riječ dobrodošlice uputio je zaprešićki dekan preč. Ivan Frkonja, koji je zahvalio vjeroučiteljicama i vjeroučiteljima na trudu koji ulažu kroz školski vjeronauk a posebno u pastoralu svojih župnih zajednica.
Na svom godišnjem susretu vjeroučitelji i župnici ponovno su u razmijenili svoja iskustva tražeći nove načine kako bi ta suradnja postala još kvalitetnija i bolja. Predavanja su održali župni vikar Boris Jozić iz župe sv. Petra ap. iz Zaprešića, vjeroučiteljica Monika Kačić Alesić i dr. s. Ozana Krajačić.
U predavanju “Svećenik i vjeroučitelj-kroz župu prema svijetu” vlč. Jozić posebno je istaknuo riječ “zajedništvo”, navodeći nekoliko životnih primjera te ističući da se uz dobru suradnju, jasne ciljeve može puno postići u zajedničkom pastoralnom radu. “Da bi se ostvarilo zajedništvo između svećenika i vjeroučitelja svi mi trebamo gledati župu kao obitelj, gdje preko nas vjernici osjećaju svoju župnu zajednicu kao obitelj a tada činimo veliki iskorak i prema svijetu i prema obiteljima”, istaknuo je. Pozvao je i vjeroučitelje i svećenike da ne podliježu mentalitetu ovoga svijeta gdje se sve više čuje rečenica: “Ništa ne možemo učiniti!” Pozvao je sve nazočne da se upravo suprotno, kroz osobnu molitvu, osluškivanje i čitanje Riječi Božje, molitvu krunice, molitvu za druge i molitvu za narod te na taj način citirajući sv. Pavla oblačimo u “bojnu opremu”(Ef 6,13) kako bi s Kristom u svom evangelizacijskom poslanju lakše išli u svijet a tada ni plodovi rada neće izostati.
Vjeroučiteljica Kačić Alesić govorila je o “Komunikaciji između vjeroučitelja i župe” te pojasnila da sve mora imati svoje vrijeme i svoje mjesto. Govoreći iz obiteljskoga, vjeroučiteljskog i župnog pastoralnog iskustva vjeroučiteljica Monika postavila je goruće pitanje kako posložiti svoje vrijeme u kojem se od vjeroučitelja očekuje da budu supružnici, majke, očevi ali i župni suradnici? “Odgovor je svima nama jasan da svoje vrijeme kao očevi, majke, vjeroučitelji i župni suradnici moramo posložiti po prioritetima ali ti prioriteti se sigurno s vremenom i mijenjaju kako odrastamo i kako starimo”, istaknula je vjeroučiteljica Kačić Alesić. Nakon drugog izlaganja uslijedila je otvorena rasprava u kojoj su između ostaloga svećenici pitali vjeroučitelje: Koliko vi vjeroučitelji imate u nama svećenicima podršku? Je li mi svećenici od vas tražimo previše ? Jesmo li spremni pomagati jedni drugima u župi kako bi se u svijetu predstavljali kao župna obitelj?
Završno izlaganje “Duhovnost utemeljena na Riječi Božjoj” održala je dr. s. Ozana Krajačić. Govoreći o “kulturi površnosti” koja je sve više prisutna u čovjeku; navjestitelj Božje Riječi bilo da je svećenik ili vjeroučitelj treba se svakodnevno preispitivati: Kako ja živim svoj odnos s Kristom? Je li moj život površan? I gdje se gubi moja dubina? U nastavku s. Ozana ponudila je i lijek protiv “kulture površnosti”, a to je “kultura meditacije” koja u nama treba učvrstiti unutarnju jezgru. “Autentična Riječ Božja koja je utemeljena je na Božjoj objavi poziva nas da produbljujemo svoje jedinstvo s Kristom a to je način da dopustimo da Riječ koja je pisana velikim slovom dođe do riječi u našem životu, a to je važno i kada se pripremamo da ponesemo Radosnu vijest u ovaj svijet”. S. Ozana pozvala je i svećenike i vjeroučitelje da naša propovijed bude sav naš život koji će govoriti više od svake izgovorene riječi. Susret vjeroučitelja i župnika završio je svečanim objedom.