Sisak, (IKA) – Predavanje “Grkokatolička Crkva u Hrvatskoj” održao je križevački vladika Nikola Kekić u četvrtak 6. studenoga u sisačkom Velikom Kaptolu. Biskupa Kekića okupljenima je predstavila voditeljica Ureda za kulturu Sisačke biskupije Spomenka Jurić. Predavanju su nazočili i sisački biskup Vlado Košić i kancelar biskupije mons. Marko Cvitkušić.

Na početku predavanja vladika Kekić donio je povijesni pregled nastanka Grkokatoličke Crkve, ističući kako su oni katolici bizantsko-slavenskog obreda i kako je Grkokatolička Crkva jedna od 22 Istočne katoličke Crkve koje su u punom zajedništvu s Rimskom Crkvom i njezinim poglavarom Papom, a koje su vlastitoga prava, te se u bogoslužju služe jednim od istočnih obreda. Kekić je istaknuo i kako se danas Križevačka eparhija služi bizantskim obredom, tj. obredom grčke ili carigradske tradicije, koji su Slavenima u 9 st. prenijela sveta braća Ćiril i Metod, prevevši ga na starocrkvenoslavenski jezik. Bizantski obred služi se na starocrkvenoslavenskom, hrvatskom i ukrajinskom jeziku.

Mons. Kekić podsjetio je i kako crkveno zajedništvo kršćana bizantskog i latinskog obreda na ovom području potječe iz godine 1611., pristupanjem biskupa Simeona Vratanje Katoličkoj Crkvi, a te godine nastaje i slavna Marčanska eparhija – biskupija koja je okupljala sve katolike bizantskog obreda na području Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, i koja postoji do danas kao Križevačka eparhija. Kao posebno zaslužnog za to crkveno jedinstvo predavač je istaknuo zagrebačkog biskupa Petra Domitrovića.

Govoreći o grkokatolicima na Žumberku, biskup je rekao kako su oni potomci starih Uskoka. Od 1530. do 1538. godine Žumberak naseljavaju Uskoci bizantskoga obreda koji su poradi turskih nasilja iz zapadne Bosne i područja Cetinske krajine “uskočili” u kršćansku zemlju, u Hrvatsku, a na području Žumberka osnovana je graničarska kapetanija. Žumberački Uskoci su se zajedno s Hrvatima starosjediocima borili na “predziđu kršćanstva” protiv Turaka. Nakon turskog poraza kod Siska 1593. velik broj kršćana s područja Slavonije i Bosne prebjegao je u slobodnu Hrvatsku, u karlovačku (hrvatsku) i varaždinsku (slavonsku) krajinu. To su novi, brojniji uskoci ili prebjezi, koji su kao i žumberački branili granicu od turskih upada.

Govoreći o današnjoj Križevačkoj eparhiji vladika Kekić istaknuo je kako ona danas obuhvaća područje triju država – Hrvatske, Bosne i Hercegovine te Slovenije, s oko dvadeset i dvije tisuće vjernika koji su okupljeni u tri biskupska vikarijata: žumberački, slavonsko-srijemski i bosansko-hercegovački. Sjedište eparhije je u Križevcima, gdje je stolna crkva Presvete Trojice i biskupska rezidencija, a biskup stoluje u Zagrebu, gdje se nalaze i središnje ustanove eparhije: ordinarijat, sjemenište i konkatedrala Sv. Ćirila i Metoda.

Biskup se osvrnuo i na neke specifičnosti bizantskog obreda s kojima je i upoznao okupljene, te na kraju zaključio kako Grkokatolička Crkva u Hrvatskoj svjedoči i živi glasovitu riječ sv. Ivana Pavla II. o potrebi “disanja” Crkve na oba svoja plućna krila: istočno i zapadno.