Rijeka, (IKA) – “Svi sveti i Dušni dan nisu samo vremenski međusobno povezani, nego je njihova veza puno dublja i čine je oni kojima su ovi dani posvećeni. Sveci i ostali pokojnici prethodili su nam u ovom životu i mnogočime su nas zadužili, toliko da bez njih i baštine ne bismo bili to što jesmo”, rekao je riječki nadbiskup Ivan Devčić u crkvi Sv. Romualda i Svih svetih na Kozali 1. studenoga, predvodeći svečano misno slavlje u povodu proslave svetkovine Svih svetih i Dušnog dana. Od svetaca i naših pokojnika naslijedili smo život, biološke i duhovne gene, oblikovani smo vrijednosnim i životnim stavovima koje su nam posvjedočili i prenijeli, a posebno smo im zahvalni što su u nas usadili vjeru u Isusa Krista i vječni život. Svetkovina Svih svetih i Dušni dan na poseban način nas pozivaju na sabranost i razmišljanje o tome koliko dugujemo onima koji su živjeli prije nas, rekao je nadbiskup. “Svi smo međusobno povezani vidljivim i nevidljivim nitima koji se protežu kroz vrijeme i prostor. U današnje vrijeme, koje je obilježeno globalizmom, to nam je lakše shvatiti nego u vrijeme kada su ljudi živjeli izolirano. Ali potpuno izolirani nisu bili. O tome svjedoče prve stranice Svetog pisma, koje govore o grijehu prvih ljudi, koji se prenosi s naraštaja na naraštaj.” Premda postoji solidarnost u grijehu, snažnija je solidarnost u dobru, u nesebičnosti, opraštanju i ljubavi. Ovi nas dani posebno na to podsjećaju, ali i potiču da se angažiramo oko one istinske solidarnosti u svetosti koju trebamo dijeliti sa svim ljudima i prenijeti je budućim naraštajima, poručio je nadbiskup Devčić. Svetkovina Svih svetih i Dušni dan pozivaju nas na uranjanje u sebe, na razmišljanje i ispitivanje kako živimo, što oko sebe širimo, što ćemo ostaviti u baštinu svojim potomcima i hoće li nas oni pamtiti po dobru li zlu, kao svece ili grešnike? “Jesmo li u svom nemiru, užurbanosti i zaokupljenosti svakodnevicom sposobni čuti što nam naši dragi pokojnici žele savjetovati, na što nas upozoriti? Znamo li čuti poruke naših svetaca i crkava? Kad bismo se htjeli zaustaviti i poslušati ih, sigurno bi se mnogo toga u našim životima promijenilo. Sigurno bi postali smireniji, radosniji, otvoreniji Bogu i ljudima, a posebno našim bližnjima.” Crkve sa svojim kipovima i slikama svetaca, kao i groblja naših dragih pokojnika, govore nam da se smirimo, zastanemo, razmislimo, pomolimo i nađemo vremena za bitno, za Boga i bližnjega, da ne trošimo vrijeme na ono što nećemo moći ponijeti sa sobom s ovoga svijeta, poručio je nadbiskup.
“Tišina svetih prostora i mir s naših groblja mogu ljekovito djelovati na našu užurbanost, uznemirenost, zaokupljenost s važnim i nevažnim stvarima, mogu biti lijek za dušu i srce. Kao da nas ta sveta mjesta pozivaju i opominju: Čovječe, stani, saberi se, razmisli, oslobodi se privida, otvori se istinskom životu u vjeri, ljubavi i nadi, jer stvoren si za vječnost, za zajedništvo, za ljubav koja nikada ne prestaje, za Boga i njegovo kraljevstvo.” Zaključujući propovijed istaknuo je da se pokojnicima ne molimo za njihov zagovor, nego se molimo Bogu za njih da im bude milostiv, grijehe im oprosti i svojim svetima ih pribroji. Ako istinski volimo svoje pokojnike, dokazivat ćemo to molitvama i misama za njih. Svaka takva molitva je ispovijed naše vjere da se smrću čovjeku život ne oduzima, nego mijenja, a našim preminulima najbolja pomoć koju im možemo pružiti. Stoga, svetkovina Svih svetih i Dušni dan potiču nas na sabranost, učvršćuju u vjeri, bude u nama nadu i ljubav, ali i podsjećaju da smo i sami pozvani na svetost, rekao je nadbiskup. Po završetku misnoga slavlja vjernici i svećenici, predvođeni mons. Devčićem, u procesiji su se uputili do središnjeg križa na groblju Kozala gdje je nadbiskup predvodio molitvu odrješenja za pokojne.