Zagreb, (IKA) – Naši preminuli trajni su dio nas, naše vjere, naše nade, naše ljubavi. Danas posebno mislimo na one koji nemaju ni grob, ni križ, ni ime. Nitko ne nosi sam svoj život. Misliti znači zahvaljivati. Mi živi, mislimo na njih preminule u zahvalnosti, nosimo u sebi njih preminule – u slobodu Domovine, sve do susreta u vječnosti – istaknuo je na početku propovijedi pomoćni zagrebački biskup Valentin Pozaić u crkvi Sv. Leopolda Mandića u Zagrebu-Dubrava na Dušni dan, u nedjelju 2. studenoga, na misi za pogubljene i bačene u jednu od mnoštva neobilježenih poslijeratnih masovnih grobnica u blizini crkve. Na misi su koncelebrirali o. Jure Šarčević, provincijal hrvatskih kapucina, domaći župnik o. Ivica Vrbić te više redovničkih i biskupijskih svećenika.
U nastavku propovijedi biskup Pozaić podsjetio je da je smrt: “kraj svake iluzije zločinačke ideologije o vječnom trajanju režimske diktature mržnje, pojedinačnog i masovnog zatiranja ljudi”, te da: “Progoni i mučenja, jame i stratišta, optužuju zlotvore; bude savjest i pozivaju na odgovornost pred licem Božje i ljudske pravde. Zločini počinitelja ne mogu biti jednostavno poništeni. Istina u ljubavi oslobađa. Lustracija čeka svoje vrijeme. Nada u uskrsnuće mrtvih sadržava i nadu sveopće pravednosti koju može uspostaviti samo Bog u otajstvu svoje ljubavi.”
Nakon misnoga slavlja mnoštvo se vjernika, domaćih i iz okolnih župa, skupa s biskupom i svećenicima u procesiji s lampašima zaputilo do masovne grobnice, u kojoj su nakon dolaska partizana u Zagreb g. 1945. pogubljeni hrvatski i njemački vojnici, te civili toga kraja. Gotovo na svakome prozoru kuća u ulici kojom je ušla procesija gorjele su upaljene svijeće ili lampaši. Od poslaganih lampaša u znak križa označeno je mjesto stradanja a na kraju je izmoljena molitva odrješenja za sve pogubljene.