Vatikan, (IKA) – Na netom završenu Treću izvanrednu biskupsku sinodu o obitelji i veliku pozornost koju je privukla u javnosti osvrnuo se u razgovoru za Radio Vatikan o. Federico Lombardi, ravnatelj Tiskovnoga ureda Svete Stolice. Istaknuo je da je to bio samo dio puta, a ne potpuna sinoda; “bio je to trenutak dugoga i temeljitoga razlučivanja Crkve kao zajednice u hodu”. Papa je izabrao taj slojeviti put upravo zato što je riječ o suočavanju s vrlo teškim i zanimljivim temama, povezanima sa životom, s iskustvom crkvene zajednice koja obuhvaća Božji narod, vjernike, laike, ali i pastire kao odgovorne za taj put. Bilo je, dakle, riječi o temama koje su i doktrinarne i ujedno pastoralne te je upravo zbog toga sinoda bila posebno zanimljiva i praćena.

Papa Franjo potaknuo je opću Crkvu na hod preko specifične teme kao što je obitelj, i zahvaljujući i toj slojevitoj i artikuliranoj metodi pritom je uspio uključiti zajednicu Crkve na svim njezinim razinama: počeo je sa savjetovanjem u zajednicama; zatim na konzistoriju s kardinalima, na sinodi s predsjednicima biskupskih konferencija i svim zajednicama u svijetu; a onda se opet vraća na redovnu sinodu, stoga s više biskupa, i vjerojatno s više promatrača koji predstavljaju cijelu crkvenu zajednicu, objasnio je Lombardi.

Papa Franjo govorio je u propovijedi na misi na početku sinode i na prvoj kongregaciji, a poslije je samo slušao, kako bi ostavio prostor za slobodno izražavanje koje je snažno potaknuo na prvoj općoj kongregaciji. Nije uzeo riječ sve do završnoga govora u subotu navečer, napomenuo je Lombardi. Tijekom cijeloga trajanja sinode Papa je bio krajnje miran, čak i u trenucima u kojima se moglo činiti da postoje napetosti unutar sinode. Potpuno se pouzdavao u vodstvo Duha te stoga u sposobnost crkvene zajednice, i posebno sinode, za duhovno istraživanje i traženje dobra za Crkvu, istaknuo je ravnatelj Tiskovnoga ureda Svete Stolice.

Što se pak tiče komunikacije, Lombardi je istaknuo da valja voditi računa o tomu da je to bila sinoda “sui generis” te se nisu mogli rabiti jednaki modeli kao na prethodnima. To se posebno odrazilo u razgovoru o objavljivanju izlaganja tijekom opće rasprave. Na prijašnjim sinodama vrijeme za raspravu na zajedničkom zasjedanju bilo je mnogo duže, te je tako i raspored izlaganja bio postupniji. Na ovoj smo sinodi imali u tri i pol dana prosječno 70 izlaganja dnevno, koja ne bi bilo moguće objaviti redovitim putom, rekao je Lombardi.

Druga tema o kojoj se dosta raspravljalo jest objavljivanje dokumenta “Relatio post disceptationem”, što se uvijek činilo, stoga ni u Tajništvu sinode, ni u Tiskovnom uredu nije bilo nikakve dvojbe, međutim poslije se shvatilo da sinodski oci nisu bili svjesni da će dokument biti objavljen. Vjerojatno je njegovo objavljivanje iznenadilo zbog vrlo velikoga zanimanja koje je vladalo ove godine, dok u prijašnjim slučajevima objavljivanje tog dokumenta nije imalo poseban odjek i nije potaknulo rasprave, kazao je Lombardi.

Upravo je taj dokument označio prijelaz u drugi dio sinode, u rad manjih skupina, koji je mnogo bolje shvaćen u odnosu na prijašnje sinode, i to i od strane novinara, i promatrača, rekao je Lombardi te izrazio uvjerenje da je objavljivanje dokumenta bilo potrebno. Napomenuo je da je ova sinoda održana transparentnije i s boljom komunikacijom u odnosu na prethodne pa je svima koji su doista željeli razumjeti što se događa na sinodi, bogatstvo komunikacije u tomu pomoglo.
Komentiravši praćenje sinode, Lombardi je kazao da je problem uvijek u dubini kojom se shvaća ono što se događa, i koji je put Crkve. Ono što obično nedostaje jest razina shvaćanja vjere, što je za Crkvu bitno. Nije riječ o vrednovanju sinode s vidika svrstavanja na neku stranu, i s vidika upravljanja Crkvom od strane Pape kao strateški ljudskoga problema, nego je riječ o tomu da se shvati da je Papa želio da Crkva krene na put, i Crkva je doista krenula na put traženja Božje volje, u svjetlu Evanđelja i vjere, kako bi pronašla odgovore na najveća pitanja o obitelji, a u nekom smislu i o antropologiji, o stanju muškarca i žene u današnjem svijetu. Krenula je slobodna i vrlo sposobna za uzajamno slušanje, te uz veliko pouzdanje i bez straha, zaključio je Lombardi.