Rijeka, (IKA) – U povodu Misijske nedjelje 19. listopada župu sv. Ivana Krsitelja na Škurinjama posjetila je misionarka s. Božena Novoselec, redovnica Družbe sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskog. Vjernicima je posvjedočila o svom misionarskom putu koji je počeo 15. rujna 2008. godine i danas djeluje u Delegaturi Svete braće Ćirila i Metoda u Plovdivu u Sofijsko-plovdivskoj biskupiji u Bugarskoj.
“Nikada mi nije bilo na pameti krenuti u misionarke i moj misionarski put počeo je slučajno. U novicijatu je bila jedna sestra iz Bugarske s kojom sam se intenzivnije družila i šalile smo se na temu da ću otići u Bugarsku. Gospodin je htio da sam počela o tome razmišljati i od tadašnje časne majke M. Blage Bunčuge tražila da me na praksu pošalju u Bugarsku. Tamo sam boravila tri mjeseca i po povratku u Hrvatsku počela intenzivnije razmišljati o povratku. Prije nego sam završila Katehetski institut KBF-a u Zagrebu, godine 2007. časna majka M. Blaga mi je rekla da me sprema za misije u Bugarskoj i nakon završetka fakulteta u rujnu 2008. sam otišla”, rekla je s. Božena.
U sjevernoj Bugarskoj provela je oko šest godina, a zatim došla u Delegaturu Svete braće Ćirila i Metoda u Plovdivu. Stanje koje je tamo zatekla nije ju obeshrabrilo iako su ljudi vrlo siromašni, ali otvorenog srca. “Djeca ne idu u školu jer nemaju financijskih sredstava za školovanje, a u selima se ne shvaća važnost školovanja. Osim katehizacije, o djeci brinemo na više načina. Kupujemo im sredstva za školovanje, pomažemo u učenju, poboljšavamo uvjete življenja i učenja. Mnoga djeca ne mogu završiti školu zbog nedostatka financijskih sredstava ili ako škola nije u njihovom selu roditelji im ne mogu platiti putovanje u grad. Veliki broj osnovnoškolaca ne završe školovanje jer im uvjeti u kući to ne dopuštaju. Obitelji nemaju namještaja, u kući su im zemljani podovi, svi žive u jednoj prostoriji pa im pomažemo i u nabavi osnovnih predmeta za život.”
Osobitu skrb pružaju djeci predškolske i vrtiće dobi jer je vrtić jamstvo da će dijete imati jedan topli obrok i bar nekakav odgoj. “U većini slučajeva roditelji ne mogu odgajati dijete jer su i sami onemogućeni ili ih nema jer su otišli u neku drugu državu zaraditi novac. Djecu, ako su u mogućnosti, odgajaju bake i djedovi. Imamo slučajeve i da su mališani bili prepušteni sami sebi. Neka od njih završila su na ulici, a nedavno je dijete završilo i u zatvoru. Mnoga su u domovima i sve su to problemi s kojima se svakodnevno susrećemo”, rekla je s. Božena.
Nije jedina Hrvatica u misiji u Bugarskoj. S njom je s. M. Berislava Tutić koja obavlja službu delegate u Plovdivu, a prije su tamo djelovale i s. M. Ruža Raić i s. M. Barbara Bručina. “Molite za nas, ali i za nova misijska zvanja jer potrebe su velike. Naša Družba suočava se s nedostatkom novih misijskih zvanja, ne samo kod redovnika, nego i vjernika laika. Nedavno smo, zbog nedostatka misionara i volontera, bili prinuđeni zatvoriti jednu župu”, upozorila je s. Božena.
Dodaje kako su do ove godine misije u Bugarskoj posjetile volonterke iz Rijeke, članice Marijanske vinkovske mladeži koje su u mjesec dana s njima dijelile sve trenutke. “Njihovi dojmovi su različiti, od smiješnih trenutaka do vrlo teških koje su ih emotivno dirnule. Drago mi je da su i takve stvari vidjele jer su se na taj način mogle upoznati s onim kroz što mi svakodnevno prolazimo. Jedna cura sada je naša novakinja, a druga je otišla u karmelićanke, tako da možemo slobodno reći i da se u tom volontiranju rađaju duhovna zvanja. Naši volonteri bili su i Zoran Vladušić i njegova sadašnja supruga, također iz Rijeke, koji su se tada nalazili na prekretnici života i u volonterskom radu su donijeli životne odluke. Drago mi je da su se odlučili za obitelj, jer bez obitelji nema ni duhovnih zvanja ni misionara.”
Onima koji razmišljaju o volontiranju u misijama poručuje kako nije sve u kilometrima i odlasku u Afriku ili Oceaniju, nego se misije mogu pronaći i puno bliže. “Svi volonteri su nam dobrodošli. Katolici su u Bugarskoj manjina i nemamo nikakvih prava. Onaj tko dođe mora se prilagoditi pastoralu kojega smo razvili. Volonter mora biti otvoren situaciji.”
Također, pokušavamo razviti pastoral s obiteljima, poručuje mlada misionarka. Zato su s tamošnjim kapucinima otvorili školu evangelizacije koju su prepoznale obitelji s djecom.