Zadar, (IKA) – Na blagdan sv. Šimuna, zaštitnika grada Zadra, u srijedu 8. listopada, u istoimenom svetištu u Zadru, gdje počiva neraspadnuto tijelo toga sveca koji je na svoje ruke u jeruzalemskom hramu primio dijete Isusa i u njemu prepoznao Mesiju, koncelebrirano misno slavlje predvodio je zagrebački pomoćni biskup Mijo Gorski. “Potrebni su nam proroci vjere poput Šimuna. Ne ljudi koji predskazuju budućnost, nego koji prepoznaju Spasitelja u svom životu, Božje djelovanje u svijetu, Božji zahvat u događajima – običnim i lijepim, kao što je rođenje, ili mučnim i teškim, kao što je križ, osporavani znak protivljenja, na koji i Šimun ukazuje”, poručio je biskup Gorski u propovijedi slavlja koje je okupilo tisuće hodočasnika iz nadbiskupije i susjednih mjesta. Tko prihvaća dijete, prihvaća Krista, rekao je biskup Gorski, istaknuvši da je Šimun bogobojazni starac predstavnik svih starijih osoba, ne samo djedova i baka, nego i onih koji nemaju svog potomstva, ali s poštovanjem i ljubavlju prihvaćaju djecu. “Oni imaju važnu ulogu u odgoju i formaciji novih naraštaja, jer su dokaz kontinuiteta života, koji ne započinje i ne završava u uskom roditeljskom krugu. Oni su svjesni i svjedoci su prošlih vremena, poveznica s precima, nositelji dragocjenog iskustva i mudrosti, blagi u pristupu, a nepokolebljivi u načelima”, rekao je biskup Gorski. Upozorio je kako je generacijski jaz odvojio stare od mladih, unučad od djedova i baka, te su potrebni bogobojazni starci Šimuni da uče vrijednostima i prenose generacijsko blago skupljano stoljećima.
Biskup Gorski u homiliji je istaknuo i značaj blagoslova. Šimun je blagoslovio Boga i u tome je blagoslovio dijete Isusa. Podsjetio je na nažalost iščezlu praksu, kako je nekada uz vrata u kućama bila posudica s blagoslovljenom vodom. Pri izlasku bi se osoba prekrižila tom vodom, uz želju da je Bog čuva. Time kuća nije bila samo mjesto stanovanja, nego i mjesto molitve, kućna crkva. “Ta gesta blagoslova govorila je da roditelji vode brigu o djeci i kad nisu s njima, da im žele dobro uz Božju pomoć, davala je sigurnost. Zaboravili smo na tu bitnu dimenziju vjere – blagoslivljanje – a to znači staviti pod Božju zaštitu, u Božje ruke. I Pavao piše ‘Blagoslivljajte, ne proklinjite’. Pa se čudimo kako se rastače narod i stvari idu naopako. U vremenu kad jedni drugima tražimo mane, prebacujemo krivnju i druge doživljavamo kao teret, Šimun nas uči blagoslivljati Boga i čovjeka. Neka nam nikad ne bude teško reći, ‘Blagoslovljen budi Bog’. Ili u braku, ‘Blagoslovljen budi moj mužu, blagoslovljena budi moja ženo. Blagoslovljen budi sine ili kćeri’. Blagoslivljajmo Boga i jedni druge. To je duhovno ozračje, zrak koji dišemo, da bismo odrasli bez straha i tjeskoba, kao Božja djeca”, rekao je biskup Gorski. Istaknuo je da nas Šimun uči i kako prepoznati Božje djelovanje u vlastitom životu. “Postoje uvjeti da bi se Božje djelovanje u životu moglo prepoznati. Prije svega, treba iščekivati Boga. Za Šimuna kaže evanđelje da je iščekivao utjehu Izraelovu. Koja su očekivanja u našem životu, Crkvi, narodu? Nažalost, mnogi više ništa ne očekuju, predani su apatiji, kao da se ništa ne može promijeniti”, upozorio je biskup Gorski, istaknuvši da je prvi temelj prepoznavanja Božjeg djelovanja u svijetu i životu žudnja za Božjom blizinom, spasenjem, dobrom, istinom, ljubavlju. Drugi uvjet je prihvaćanje istine onako kako nam se otkriva. “Šimun je u hramu vidio dijete. Može se pomisliti, što je tu novo, jedno među tisućama druge djece prikazane u hramu. Tako se i nama čini u životu: sve je normalno, prirodno, znanstveno dokazano, kao da nam Bog ne treba. Slijepi smo vidjeti i prepoznati Božje djelovanje. Jer treba znati prihvatiti istinu u jednostavnome, prihvatiti Božje djelovanje u normalnome, svakodnevnome. To nam se čini kao da nije veliko, život i djela čine se svakodnevnima i ljudi običnima. A zapravo su Božji dar. Nismo svjesni koliko se Božje istine krije u nama i oko nas. Šimun nas tome uči. U djetetu je prepoznao svoga Spasitelja”, rekao je biskup. Treći uvjet prepoznavanja Boga u životu je biti otvoren poticajima duha. Šimun je potaknut duhom ušao u hram. “Nije se oglušio na to nutarnje poticanje, na taj možda nejasni zov, ali potaknut iznutra, došao je. I sreo je Spasitelja, primio je Boga u svoje naručje. Apostol Pavao piše kako nije bio neposlušan nebeskom viđenju. Ne oglušiti se na Božji zov, na unutarnji poticaj – to pripada naravi kršćanina, da čuje kad mu Bog iznutra progovara”, istaknuo je biskup Gorski, poručivši da nas sv. Šimun uči stvarati ozračje, vlastito područje, da možemo u sebi čuti poticaj duha, u buci tišinu, u gužvi sabranost. “Tako se izgrađuje nutarnji čovjek, jak u duhu, djelatan u tijelu, koji se može nositi s iskušenjima vjere i života. Šimun nas uči prihvaćati i otvarati ruke i naručje, osobno, obiteljsko, crkveno i narodno; blagoslivljati, da ne prevagne prokletstvo nad čovjekom, nego Božji blagoslov, te prepoznavati spasiteljsko Božje djelovanje i njegovu blizinu u našem svijetu”, zaključio je biskup Gorski. Bio je to njegov prvi pohod svetištu Sv. Šimuna i sudjelovanje u toj proslavi, te je potaknuo sve da budu ponosni i ostanu vjerni čuvanju te vjerničke i narodne baštine u štovanju sv. Šime. Na kraju mise biskup Gorski, svećenici suslavitelji i brojni puk iskazao je štovanje sv. Šimi pohodom pred škrinju iznad glavnog oltara gdje je svečevo tijelo.