Sinac, (IKA) – Prvi jesenski susret svećenika Otočkoga dekanata održan je 6. listopada u Sincu. Radni dio susreta koji je okupio svih jedanaest svećenika djelatnih u dekanatu, održan je u velikoj župnoj dvorani, a započeo je moljenjem Trećega časa iz Časoslova. Nakon uvodnog pozdrava otočkoga dekana mons. Tomislava Šporčića, domaćin susreta vlč. Stanko Smiljanić održao je razmatranje o temi “BDM – slika, uzor i zagovornica Crkve”.

Potom je dr. Milan Šimunović, umirovljeni profesor teologije, koji povremeno živi u Otočcu i pastoralno pomaže u cijelom dekanatu, održao izlaganje o temi “Svećenikova trajna izgradnja pod vidom novog pastoralnog planiranja”. Izlaganje je imalo šest dijelova – Primat milosti, Osluškivanje Božje riječi, Svećenik i sveti Isusov nemir, Potreba trajne zajedničke izgradnje, Praktične smjernice i Neki kriteriji pri programiranju – a izlagač je posebno u posljednjima istaknuo neke konkretne ideje i prijedloge za jaču pastoralnu povezanost i suradnju svećenika poglavito u dekanatu, naglasivši osobito respektiranje “jakih liturgijskih vremena” tijekom godine, ozbiljan pristup pokorničkim slavljima, mogućnost novih oblika animacije vjernika prigodom župnih “zborova”, nedostatak župne kateheze za odrasle i sl. Na kraju je mons. Šimunović, na temelju apostolske pobudnice Ivana Pavla II. “Pastores dabo vobis”, svećenicima posvijestio koliko je “u crkvenom zajedništvu svećenik, u trajnoj istini o sebi, napose pozvan rasti unutar i zajedno s vlastitim prezbiterijem ujedinjenim s biskupom”, kako bi svi zajedno lakše prevladali “galopirajući individualizam i subjektivističko teološko rezoniranje” i izbjegli napast “soliranja” i na kraju gubljenje “svježine duha”. A potrebna razina zahtjevne zadaće, budući da “narod ima pravo očekivati od svojih svećenika ono za što su od Krista pozvani”, postiže se, istaknuo je izlagač, učenjem i rastom kroz razne susrete na biskupijskoj i dekanatskoj razini, duhovne vježbe te osobito kroz studijske skupove i susrete “zajedničkog razmatranja”. Upravo takvi ozbiljni susreti na dekanatskoj razini, mogu, kako kaže spomenuti sveti papa, spriječiti “kulturno osiromašenje i oskudice te bijeg u olake stavove koji su, također na pastoralnom planu, plod duhovne lijenosti”. Ali oni također “pružaju zrelije zaokruženje različitih sastavnica duhovnog, kulturnog i apostolskog života” te nam “otvaraju um i srce novim, povijesnim izazovima i novim poticajima što ih Duh upućuje Crkvi”. U misijskom poslanju svećenika, prema riječima Sv. Pavla “svima bijah sve da pošto-poto neke spasim”, potrebno je mnogo poduzetnosti i kreativnosti. A toga, zaključio je mons. Šimunović, nema bez trajne izobrazbe, s naglaskom na zajedničkom pastoralnom promišljanju.

U trećoj točki dnevnoga reda dekan Šporčić je izložio “dekanatski kalendar” do Božića odnosno zajedničke točke pastoralnih aktivnosti do konca tekuće godine. To su: dekanatski susret molitvenih zajednica (Sinac, 11. listopada), svećenička skupština (Gospić, 13. listopada), biskupijski susret članova ŽPV (Otočac, 19. listopada), Teološko-pastoralni seminar (Rijeka, 27. listopada), te biskupijski susret čitača (Ogulin, u studenom). Na kraju se mons. Šporčić osvrnuo na predstojeći Tečaj vjere, koji se održava u Otočcu, te je svećenike potaknuo da što prije prirede materijal za novi broj dekanatskoga godišnjaka “Vrilo”.

Na kraju sastanka razvila se živa rasprava o ostvarenju nekih planiranih događaja, posebno potaknuta izlaganjem prof. Šimunovića. U razgovoru se posebno nametnula tema sprovoda samoubojica, potaknuta zabrinjavajućim porastom suicida u posljednje vrijeme, kao i pitanje sudjelovanja svećenika na godišnjim svečanim proslavama sv. Huberta, budući da su lovci gotovo stalno “spriječeni” svetkovati Dan Gospodnji odnosno nedjeljom redovito sudjelovati u župnim slavljima.