Zagreb, (IKA) – Prigodom početka slavlja 300. obljetnice sinjske Alke – spomena na čudesnu obranu Sinja kad su branitelji “odlikovali” Gospu zlatnom krunom te prvi put potrčali Alku kao znak slavodobitne obrane svoga grada i kraja 1715. godine, zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško predvodio je u zagrebačkoj prvostolnici misno slavlje na spomendan svetoga Franje Asiškoga, u subotu 4. listopada.
“Lijepo je vidjeti vas, alkare, članove Viteškoga alkarskog društva da niste zaboravili srž svoga postojanja i svoga djelovanja – vjeru i pouzdanje u Boga te zaštitu i zagovor Blažene Djevice Marije”, rekao je mons. Šaško na početku misnoga slavlja obraćajući se sinjskim alkarima i svim okupljenim vjernicima koji su prvostolnicu došli na molitvu i slavlje Božje ljubavi, prenijevši im pozdrave zagrebačkoga nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića koji je toga dana otputovao u Rim na 3. izvanrednu sinodu biskupa.
“U misno slavlje ulazimo sa zahvalnošću, radošću i pouzdanjem”, podsjetio je mons. Šaško, pozdravivši i svećenike u koncelebraciji: gvardijana i upravitelja svetišta Čudotvorne Gospe Sinjske fra Petra Klapeža i profesora fra Antu Crnčevića iz samostana Gospe Lurdske u Zagrebu, profesora don Josipa Dukića iz Splita te umirovljenog svećenika don Stipu Ćipu Dukića.
“Vaš dolazak u Zagreb ostao bi nepotpun bez molitve; ostao bi okrnjena smisla i upitnih motiva da u svome djelovanju nemate pogled usmjeren prema barjaku s Gospinim likom”, rekao je na početku homilije mons. Šaško, osvrnuvši se zatim na višestruka značenja Sinjske alke koja i danas “okuplja ljude; vraća ih na bitno, zbližava i pokazuje snagu zajedništva”.
“Sinjska alka može se pokušati svesti samo na igru, na zabavu kakve se danas proizvode iz dana u dan, u sve čudnijim i izazovnijim oblicima. No, Sinjska alka više je od igre kako ju danas poimamo. Ona pripada kulturi, ona je društveni obred koji u sebi uspijeva spojiti puno životnih sastavnica, jer nije okamenjena prošlost, niti je sadašnjost bez memorije, niti je isprazni govor o budućemu, zatvorenost bez nade kakva se danas nadvila nad čovječanstvo. I baš zato što je više od zabave; baš zato, jer u sebi čuva smisao koji nadilazi jedan naraštaj i prohtjeve pojedinaca, ona ima vrijednost koju narod pohranjuje u svoju riznicu, otvarajući tu škrinju svaki put kada prolazi kroz kušnje svojih zabluda. To je razlog zašto su Sinjskom alkom željele gospodariti ideologije, pripitomiti ju političke opcije, prilagoditi svjetonazori, preoblikovati kulturalni pomaci, sa svojim interesima uskladiti silnici. To se događa u svakome vremenu, od blažih oblika do grubih dokidanja nutarnjega smisla. A nutarnji smisao je duboko vjernički”, rekao je mons. Šaško istaknuvši nadalje da “ne smije prevladati ljudska samodopadnost, sebičnost i oholost, jer su ta tri obilježja koja vode u gubitništvo, a ne u pobjedu, i suprotne su stavu nebeske Majke, koja ne smije biti zaboravljena.
Nakon što se osvrnuo na misna čitanja spomendana sv. Franje Asiškoga, mons. Šaško je kazao: “Onaj čovjek kojega Biblija zove malenim sposoban je radovati se radosti drugoga, sposoban je diviti se ljepoti svakidašnjih stvari; pronaći smiješak za tužne i ruku koja će pridići posrnule. To se ne može naučiti iz knjiga, niti se može glumiti. Na svakome je od nas da nastojimo biti takvi; smanjivati uznositost, jer drukčije ne ćemo biti sposobni razumjeti, odnosno primiti blago koje nam Bog nudi, a veće je od svega što su vidjeli i čuli prethodni naraštaji.”
Kazavši da su “maleni i u našoj hrvatskoj povijesti postali velikima; maleni koji su prepoznali vrijednosti ljubavi prema bližnjima i za njih se žrtvovali”, mons. Šaško je spomenuo velikane hrvatske prošlosti koji su nosili Kristovu malenost pred nasiljem velikih: od blaženoga Augustina Kažotića, Priora vranskih, Tome Bakača, Zrinskih i Frankopana, bana Jelačića, do blaženoga Alojzija Stepinca, te pozvao alkare i sve nazočne da se ne zaborave pomoliti i za Stepinčev zagovor i što skorije njegovo proglašenje svetim, “da bi još snažnije zasjao Crkvi i svijetu kao ponizni Božji službenik koga kao vjernici trebamo nasljedovati, a s kojim se kao narod trebamo ponositi”.
Osvrnuvši se nadalje na grijeh kao “stranputicu, otklon, onaj životni ‘uništa’ koji je uzrokovalo nešto što nas čini nesretnima”, mons. Šaško je pozvao nazočne na zahvalno prepoznavanje Boga u svome životu kako bi bili radosni i živjeli ljepotu ‘pogotka’, posebice po primjeru “ludoga zaljubljenika u Boga – svetoga Franje – nemirnoga tražitelja koji se znao radovati pronađenome, bez obzira kako maleno bilo”. Biti “najsličniji Kristu” je poziv svakoga vjernika, jer kada nam se čini da je životna alka premalena, da je svakidašnji trk prebrz i odveć nemiran, da je buka oko nas prejaka, ne zaboravimo da na naš hod i ruke budno pazi naša Majka, Zaštitnica Sinja, Zagreba i Hrvatske, kazao je mons. Šaško pozvavši alkare da ugrade u “svoje pripreme molitvu, zvuk i tišinu koji su nosili Alku iz stoljeća u stoljeće, da biste jasnije čuli glas predaka i naraštaja koji dolaze”.
Na završetku misnoga slavlja gvardijan Klapež darovao je zagrebačkoj prvostolnici umjetničku sliku s likom Gospe Sinjske.

.