Dubrovnik, (IKA) – U Samostanu sv. Klare u Dubrovniku mladi su se 2. listopada okupili na “kavi s don Ivanom”. Riječ je o svjedočanstvu don Ivana Filipovića i dvojice mladića iz zajednice Cenacolo. Sve okupljene pozdravila je Ana Marčinko, pročelnica Vijeća za mlade. Don Ivan Filipović prvi je u Hrvatskoj i među prvima u svijetu koji je, nakon što je bio ovisnik o teškim drogama i prošao put liječenja u zajednici Cenacolo, postao svećenik. Za svećenika je zaređen 2004. godine, a nakon ređenja aktivno djeluje kao duhovnik u zajednici.
Svoje svjedočenje započeo je upravo opisom zajednice Cenacolo, kazavši da je ipak teško definirati njezinu dubinu, ljepotu i važnost u Crkvi, te da je ono što dolazi od Boga teško ljudima dočarati. Govorio je i o s. Elviri koja je utemeljiteljica zajednice, kazavši: “Bog je odabrao tu malu ženu, sa završena tri razreda osnovne škole i visoku ‘metar i žilet’ da preko nje spasi mnogo mladih života koji su izgubljeni u pošasti ovoga svijeta na ovaj ili onaj način”. Kazao je da je ovisnost puno više od droge, da je ona “mentalitet, način odnosa s ljudima”.
Posvjedočio je i svoje osobno iskustvo, upitavši se kako je moguće da netko tko je toliko duboko pao s heroinom i kokainom, danas ne samo da je svećenik, nego je uistinu sretan svećenik. Posvjedočio je da mu nikad u životu nije bilo ljepše. Prije se bavio kriminalom, imao i novac i žene, ali tek sada je iskusio sreću, kazao je don Ivan, naglasivši da taj njegov prijašnji život je u tom trenutku izgledao kao lijep i sretan život, no ubrzo je shvatio da je to bila lažna sreća, običan privid sreće, a iza tih užitaka ostajale su praznine koje nitko nije mogao ispuniti. “Ja ne živim kršćanstvo kao teret: ovo smiješ, a ovo ne smiješ; meni je slijediti Isusa Krista milina. Za mene je najbolji način života slijediti Krista. Eksperimentirao sam sve drugo, a vidim da je ovo najljepše. Moj život nije samo priča izliječenog narkomana, već prije svega priča uskrslog mrtvaca”, kazao je don Ivan.
Frano i Bojan iz zajednice Cenacolo, posvjedočili su o svom životnom putu, izlječenju i posebno o životu u zajednici. Don Ivan je na kraju odgovarajući na pitanja kazao da u posljednjih pet godina nije došao niti jedan ovisnik o heroinu, već da su danas aktualne neke nove ovisnosti: kocka, alkohol, razne tzv. lake, ali i mnoge sintetičke droge koje su lako dostupne. Istaknuo je također i problem resocijalizacije onih koji uspješno završe program u zajednici, te da posljednjih godina dosta brige posvećuju upravo toj problematici, jer osoba je u problemima kad iziđe iz zajednice, a u ozračju ekonomske krize teško pronalazi smještaj i osnovne uvjete za život, često s i velikim kockarskim dugovima iz vremena prije ulaska u zajednicu.
U jutarnjim satima istoga dana don Ivan Filipović bio je u Obrtničkoj školi i u Klasičnoj gimnaziji, te su mladi i tamo imali priliku za postavljanje pitanja i razgovor.