Sarajevo, (IKA) – Izašao je listopadski broj Svjetla riječi (br. 379) posvećen pismima u Bosni i Hercegovini. Budući da je Bosna i Hercegovina zemlja različitih nacija i vjera, a onda i pisama, nakana ovoga broja je da se dade mali obol boljem međunacionalnom razumijevanju, kao i razumijevanju povijesti pisama korištenih na njezinom području.
Dr. Lejla Nakaš piše o zapadnoj ćirilici. Iako se obično govori o tri tipa/podvrste zapadne ćirilice – dubrovačkoj, bosanskoj i srednjodalmatinskoj (poljičkoj), ćirilica se i u nekim drugim hrvatskim sredinama upotrebljavala u značajnom vremenskom razdoblju. Dr. Nakaš ističe kako su posebno važnu dionicu ćiriličke pismenosti ostvarili bosanski franjevci svojim djelima nabožne književnosti, ali i hrvatski protestanti koji su na tome pismu objavili osam knjiga. O vukovarskom slučaju i ćirilici kao sastavnom dijelu hrvatske kulture u temi broja piše mr. Velimir Visković.
Dr. Jagoda Jurić-Kappel piše o značaju i mjestu ćiriličnog rukopisa Hvalovog zbornika (1404. godina) među srodnim slavenskim tekstovima. Hvalov zbornik je zlatna knjiga bosanskoga srednjovjekovlja ne samo po zapisima pisara i zlatara krstjanina Hvala već po njegovu svekolikom značenju kod nas. Po svojoj izradi ovaj se kodeks može usporediti sa svakom sličnom knjigom svoga doba, a svojim nam sadržajem govori o potrebama ondašnjih stanovnika Bosne i Huma/Hercegovine.
O jeziku i pismima koja su se koristila i koriste u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini objavljen je razgovor s dr. Mateom Žagarom, slavistom i paleografom. Govorio je o hrvatskoj “četveropismenoj” kulturi, o podrijetlu i odnosu glagoljice i ćirilice, o zanemarivanju ćirilice unutar hrvatske kulture, odnosno o ćirilici kao političkom problemu. Na pitanje kakvo mjesto kakvo mjesto zauzimaju stara djela bosanskih franjevaca u okviru hrvatske ćirilične baštine prof. dr. Žagar ističe da su franjevci, s obzirom da su stoljećima bili osovina zapadne kulture u BiH, svojim naporima oblikovali čitavu malu književnost, koja nije samo zanimljiva po pismu i tiskarskoj vještini, nego i po jeziku i sadržaju. Često se ne ističe dovoljno da je sve do standardizacije hrvatskoga jezika u 19. st. glavni korpus hrvatskoga štokavskoga jezika, uz Dubrovnik i Slavoniju, bila upravo bosanska franjevačka literatura i da bez nje ni naš suvremeni jezični standard ne bi izgledao ovako kako izgleda.
Reportaža je posvećena jednom neobičnom spomeniku u Kočerinu – Aleji hrvatske ćirlice koji je postavio Grgo Mikulić, direktor Turističke zajednice Široki Brijeg, pokrenuo inicijativu da se izgradi spomenik hrvatskoj ćirilici kako bi se ona sačuvala kao vrijedan dio nematerijalne kulturne baštine.
U rubrici ‘Aktualno’ Milo Jukić analizira predstojeće izbore u Bosni i Hercegovini. U moru izbornih apsurda autor teksta jedinu utjehu vidi u mladima koji su rođeni nakon završetka rata i kojima su ovo prvi izbori. Mala je to utjeha, veli autor, jer prema svim anketama ti mladi uglavnom neće na izbore, a oni znaju i zašto. O izborima piše i dr. fra Mile Babić, a o očekivanjima od bosanskohercegovačkih političara u narednom periodu piše dr. Božo Skoko.
Dr. fra Velimir Blažević piše općenito o stanju u RS-u s obzirom na povratak Hrvata-katolika. Tako on ističe da kolikogod se u posljednje vrijeme nastojalo učiniti i nadoknaditi ono što je niz godina ranije propuštano, čini se da to za buđenje optimizma, naročito u pogledu povratka značajnijeg broja prognanika, dolazi prekasno. Propuštena je prilika da se odmah nakon potpisivanja Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (Daytonski sporazum) i Aneksa 7: Sporazuma o izbjeglicama i raseljenim osobama, poduzme sve što je bilo nužno da se izbjeglice i prognanici vrate u svoja ranija prebivališta.
Druga reportaža je o župi Foča kraj Doboja. Usprkos svim problemima s kojima se povratnici susreću, autor teksta fra Marko Ešegović veli da do sada urađeno na povratku raseljenih Fočana i infrastrukturi mjesta daje za pravo nadati se boljemu sutra.
Osim izdvojenih tekstova, u novom broju Svjetla riječi mogu se pronaći i drugi zanimljivi sadržaji: brak u Starom zavjetu i što crkveni oci kažu o istospolnosti; zatim tu su tekstovi o odnosu sv. Franje prema sv. Klari i ženama te o njegovu odnosu prema nasilju; o neizbježnosti pisanja uopće, ali i o važnosti pisanja rukom i pisaljkom u vremenu ekrana i tipkovnica.