Seminar "Mariologija danas" u Provinciji franjevaca trećoredaca
Glavotok (IKA )
Glavotok, (IKA) – U Samostanu svete Marije na Glavotoku na otoku Krku, u Provinciji franjevaca trećoredaca glagoljaša, održan je 23. i 24. rujna peti godišnji provincijski seminar za trajnu formaciju, s temom “Mariologija danas”. Na seminaru je sudjelovalo dvadesetak redovnika svih generacija, a vodio ga je dr. Ivica Raguž, profesor dogmatske teologije i dekan Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Đakovu.
Tema prvog predavanja bila je “Marija u Bibliji i kršćanskoj duhovnosti”. Mariološke teme su, rekao je dr. Raguž, danas zapostavljene u teologiji i kršćanskoj duhovnosti, premda nauk o Mariji predstavlja “koordinatni sustav kršćanskog mišljenja” (R. Guardini), iako je mariologija, kao teološka disciplina, stjecište svih bitnih teoloških tema. Zapostavljanjem marioloških tema zapostavljanju se također važne teološke teme i važne dimenzije kršćanske duhovnosti i života.
Sadašnji odnos prema prisutnosti Marije u kršćanskoj duhovnosti još je uvijek uvelike povezan s dvije krajnosti: s mitološkim i racionalističkim pristupom Mariji. U pravoj bi se marijanskoj duhovnosti ta dva pristupa trebala izbjegavati. Nauk o Mariji u dogmatskoj konstituciji Lumen gentium ponudio je “ekleziotipski” pristup s ciljem da se Marija približi vjernicima i njihovu kršćanskom životu. Takav je pristup potaknula i Marialis cultus, enciklika pape Pavla VI. o ispravnom štovanju Blažene Djevice Marije (1974.).
U nastavku je predavač analizirao i teološki protumačio evanđeoski tekst o naviještenju Gospodinovu (Lk 1,26-38). Marija je, rekao je, otvorena milosti, “primateljica milosti”, suradnica milosti. Otvorena je, u vjeri, Božjim mogućnostima, jer njemu “ništa nije nemoguće”.
Tema drugog predavanja bila je “Marija u redovničkoj i svećeničkoj duhovnosti”. Dr. Raguž ustvrdio je da nedostatak, odnosno kriza marijanske duhovnosti utječe na nedostatak osjetljivosti za Crkvu, jer je Marija slika i model Crkve. Nedovoljna prisutnost marijanske duhovnosti utječe, također, na nedostatno razumijevanje za posvećeni život, za redovništvo u Crkvi, jer je marijanska dimenzija bitno obilježje identiteta posvećenog i redovničkog života. Kriza mariologije, ustvrdio je predavač, je i “kriza predstavljanja Boga u svijetu”, jer se “svijet boji priznati da je Bog Marijin sin”. Teolog Balthasar govori o “petrovskom” i “marijanskom” principu u Crkvi, o principu institucionalnosti i principu osobne vjere i osobnog odnosa s Bogom. Crkva, smatra on, treba biti više prožeta marijanskim negoli petrovskim principom. Marijanska duhovnost može, stoga, čuvati Crkvu i hijerarhiju od klerikalizma, može i u svećenicima obnavljati svijest o pozivu na osobnu svetost.
Drugog dana je dr. Raguž održao predavanje o Marijinu djevičanstvu i Mariji Bogorodici, obrazlažući teološke i duhovne poruke tih dogmi naše vjere. Za razumijevanje tih dogmi potrebno je upoznati važnost i narav čuda u kršćanstvu. Čuda u našoj vjeri i u Isusovu djelovanju su “natprirodna”, ali su u skladu s prirodom. I u čudima koja su povezana s otajstvom Blažene Djevice Marije “red otkupljenja ne poništava red stvaranja”.
Obrazlažući dogmu o Marijinu djevičanstvu rekao je da je ona “dokaz božanstva Isusa Krista”, pokazatelj “premoći Božje suverenosti”, “izričaj novoga stvaranja svijeta”, ali i “izričaj Marijina potpunog predanja Bogu, predanja duhom i tijelom”. Zbog toga je djevičanstvo radi kraljevstva Božjeg postalo nova vrjednota u religioznom smislu riječi. Redovnički zavjet djevičanstva također je izričaj cijelog bića, potpuno predanje Bogu, predanje duhom i tijelom.
Dogma o Mariji Bogorodici je u počecima Crkve bila shvaćena kao obrana Kristova čovještva, obrana istine da je Krist doista “rođen od žene”; ta je dogma kasnije postala mjesto obrane Kristova božanstva, obrane istine da je Bog, rođenjem od Marije, “stvarno ušao u svijet”, da Marija, u porodu, nije rodila samo čovjeka, ili samo Krista, Božjeg pomazanika, nego pravoga Boga. Dogma nas uči da je Bog realno zahvatio u ljudsko, sve do korijena, da je kršćanstvo “materijalistična”, a ne spiritualna, “netjelesna” religija.
Nakon svakog predavanja bila je rasprava u kojoj su teme dodatno osvijetljene i produbljene.