Vatikan, (IKA) – “Crkva bez granica, Majka sviju”, tema je poruke pape Franje za Svjetski dan selilaca i izbjeglica 2015. koja je 23. rujna predstavljena u Vatikanu. Poruku su predstavili predsjednik Papinskog vijeća za pastoral selilaca i izbjeglica kardinal Antonio Maria Veglio i tajnik toga Papinskog vijeća mons. Joseph Kalathiparambil.
Mons. Kalathiparambil istaknuo je kako bijeg prema sigurnosti uključuje putovanje u često i po život opasnim uvjetima. Usprkos tome, to je jedini način da se stigne u zemlju u kojoj se može naći zaštitu i mogućnost da se živi dostojanstveno. Ne može se dovoljno snažno naglasiti da osobe u potrebi, koje ne posjeduju ispravne putne isprave ili osobne dokumente, uživaju pravo na međunarodnu zaštitu. Njima je potpuno nemoguće zadovoljiti stroge uvjete koje su nametnule pravila kojima se uređuju međunarodna putovanja, kao što su obveze posjedovanja putovnice ili vize izdane od strane države u kojoj žele tražiti zaštitu. Taj nezavidni položaj čini tražitelje azila ranjivima, nemoćnima, žrtvama koje traže zaštitu i koje postaju lak plijen krijumčara i trgovaca spremnih izvlačiti profit raznim oblicima izrabljivanja.
U stranu se zemlju ne stiže uvijek, jer ponekad se umire nevidljiv u moru ili u pustinji ili se završava u zatvoru ili pak u nekom od mnogobrojnih logora prepunih izbjeglica i prognanika. Mnogi od njih žive godinama, ako ne i generacijama, bez nade i mogućnosti planiranja vlastite budućnosti.
Mnoge izbjeglice i tražitelji azila, rekao je u nastavku mons. Kalathiparambil, doživjeli su traumu rata ili ozbiljnih kršenja ljudskih prava, ne samo u zemljama porijekla, već i u tranzitnim zemljama gdje je pritvaranje uobičajeno, a mnogi od njih, osobito žene i djeca, na putovanju su pretrpjeli neke oblike nasilja i zlostavljanja.
U svijetu više od 50% izbjeglica čine djeca i broj djece bez pratnje ili djece odvojene od roditelja koja prelaze preko granica raznih zemalja je u stalnom porastu. Oni putuju sami tjednima, kopnom i morem, u nadi da će doći do rođaka ili poznanika u sigurnoj zemlji, prkoseći sustavima zaštite zemalja kroz koje prolaze. Djeca koja dolaze u naša društva imaju ista prava kao i sva djeca i stoga moraju biti zaštićeni, rekao je mons. Kalathiparambil. Njihov najbolji interes mora biti primarna briga. Potrebno je stoga izgraditi odgovarajuće strukture za njihovo prihvaćanje. Za te nevine žrtve nisu prikladni i ne mogu se tolerirati zatvori gdje se često nađu u promiskuitetu s odraslima, što ostavlja na njima veliku fizičku i psihičku traumu.
U poruci Papa nas poziva da se sjetimo da “Krist uvijek čeka da ga prepoznamo u seliocima i izbjeglicama, prognanicima i izbjeglicama”. Nažalost, često ih u zemljama tranzita i odredišta čekaju nekonzistentne politike koje rađaju siromaštvo i diskriminiraju izbjeglice koje se potiskuje na rub društva.
Države su pozvane na suradnju u duhu međunarodne solidarnosti da konkretno odgovore na priznavanje potrebe za zaštitom, za vraćanjem ljudskoga dostojanstva izbjeglicama i liječenjem uzroka prisilnog seljenja. Crkva, suputnica čovječanstva, zalaže se da se uvijek štiti dostojanstvo i središnjost ljudske osobe i ističe vrijednost solidarnosti i dijaloga među narodima.
Izazov pred kojim stojimo danas jest taj da se ne navikavamo na ljudske tragedije koje doživljavaju prisilno raseljeni ljudi i da ne prevlada ravnodušnost, “slabost naše ljudske naravi”, zbog čega često “osjećamo napast da budemo kršćani na sigurnoj udaljenosti od rana Gospodina”. Svaki korak, zaključio je mons. Kalathiparambil, koji činimo jedni prema drugima uči nas da otkrivamo značenje riječi solidarnost, da predano radimo na općem dobru i da postanemo “znak i oruđe jedinstva cijeloga ljudskog roda”(Lumen gentium, 1).

U sklopu predstavljanja iznijeti su i podaci o broju selilaca u svijetu, prema kojima je godine 2013. u svijetu bilo oko 232 milijuna međunarodnih migranata, a taj se broj od 1990. do 2013. povećao za ukupno 77 milijuna, odnosno za 50%. Od toga oko 59% selilaca (ili 136 milijuna) živi u razvijenim regijama od svijeta, dok su regije u razvoju prihvatile preostalih 41% (ili 96 milijuna migranata).
Od oko 136 milijuna međunarodnih migranata koji žive na sjeveru svijeta, oko 82 milijuna (odnosno 60%) rođeno je u nekoj od zemalja u razvoju, dok je preostalih 54 milijuna (odnosno 40%), rođeno u nekoj drugoj sjevernoj zemlji.
Od oko 96 milijuna međunarodnih migranata koji žive na jugu svijeta, oko 82 milijuna (86%) rođeni su na jugu, dok preostalih 14 milijuna (14%) potječu sa Sjevera.
Što se tiče područja odlaska međunarodnih migranata, Azija je prvi kontinent na listi s oko 92,5 milijuna selilaca, slijedi Europa (58,4 milijuna ljudi), Latinska Amerika i Karibi (36,7 milijuna ljudi) i Afrika (31,3 milijuna ljudi). Na posljednjim su mjestima Sjeverna Amerika s oko 4,3 milijuna migranata i Oceanija s 1.900.000 migranata.
Kada je riječ o kontinentu / regiji odredišta, prvo mjesto pripada Europu, gdje sada ima oko 72,4 milijuna selilaca; slijedi s oko 70,8 milijuna imigranata Azija te Sjeverna Amerika s oko 53,1 milijuna imigranata. Na posljednjem su mjestu Afrika (18,6 milijuna), Latinska Amerika i Karibi (8,5 milijuna), te konačno, Oceanija sa 7,9 milijuna useljenika.

Idući Svjetski dan selilaca i izbjeglica slavi se 18. siječnja 2015.