Vierzenheiligen, (IKA) – “Zapadna civilizacija u raskoraku između vjere i razuma” tema je godišnjega pastoralnog skupa hrvatskih svećenika, đakona, pastoralnih suradnica i suradnika iz Zapadne Europe, koji se održava od ponedjeljka 22. do četvrtka 25. rujna u Kući za daljnja usavršavanja Nadbiskupije Bamberg u Vierzenheiligenu, u organizaciji Hrvatskoga dušobrižničkog ureda iz Frankfurta na Majni. Skup je započeo u utorak 23. rujna zazivom Duha Svetoga. Potom je uime organizatora delegat za hrvatsku pastvu u Njemačkoj vlč. Ivica Komadina pozdravio sudionike, kojih je osamdeset šestero iz više zemalja zapadne Europe, te je svima zaželio plodonosno vrijeme provedeno na skupu. Među sudionicima su i ravnatelj dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu dr. Tomislav Markić, svećenik Zagrebačke nadbiskupije, koji od početka rujna obnaša tu službu, te delegati za Skandinavske zemlje mons. Stjepan Biletić, za Švicarsku fra Mićo Pinjuh te za Francusku, zemlje Beneluxa i Veliku Britaniju vlč. Stjepan Čukman. Prigodnu riječ uputio je i ravnatelj vlč. Markić koji je rekao kako mu služba nalaže najprije sudionicima prenijeti pozdrave hrvatskih biskupa iz RH i BiH koji su ga na tu službu i postavili. Posebno vas pozdravljam od predsjednika Vijeća HBK i BK BiH za hrvatsku inozemnu pastvu mons. Pere Sudara koji je zbog nenadanog bolničkog liječenja morao odustati od sudjelovanja na skupu, rekao je dr. Markić. Tema ovoga skupa “Zapadna civilizacija u raskoraku između vjere i razuma” doista je izazovna. No, nemojmo se zavaravati i misliti kako je ta zapadna civilizacija u takvom raskoraku samo ovdje na zapadu. I mi u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini sve jače osjećamo taj raskorak i rascjep vjere i znanosti, vjere i kulture, vjere i razuma. Naši suvremenici i sunarodnjaci posvuda su time pogođeni. Zato će vjerujem biti veoma zanimljivo poslušati što nam imaju za reći i poručiti ovogodišnji predavači. Došao sam ovdje među vas biti učenikom, upoznati vas, poslušati vaša iskustva i zašto ne i savjete. Imam doduše kao student i mladi svećenik osam godina iskustva života u tuđini, jer sam studij završio u Beču. Tim ću više pokušati razumjeti vaše brige i radosti, kao i radosti i nade, žalosti i tjeskobe naših ljudi koji su povjereni vašoj pastoralnoj skrbi. Koliko vaš rad među našim ljudima u iseljeništvu ima smisla, svjedoči i ono što se u subotu zbilo u Chicagu, kada je objavljeno imenovanje biskupa hrvatskih korijena mons. Blaise Chupicha za nadbiskupa Chicaga. Dok se tome radujemo i veselimo, s novom snagom sijmo u naše ljude, osobito mlade, sjeme Riječi o vjeri i živi spomen na domovinu. Potičimo osim toga naše, koji put i jednostavne i priproste ljude, da ulažu u obrazovanje svoje djece. Tako ćemo im pružiti bolji i kvalitetniji start u životu, a i naši će hrvatski korijeni tako moći uroditi još kojim nadbiskupom, kardinalom, znanstvenikom i nobelovcem, istaknuo je dr. Markić.
Uvod u skup dao je dr. Adolf Polegubić koji je istaknuo kako nije za očekivati da će skup riješiti sve dileme zapadne civilizacije u raskoraku između vjere i razuma, ali i vlastitog raskoraka između vjere i razuma. „Dakako da će biti prostora i za vlastita propitkivanja i traženja osobnih i pastoralnih odgovora na brojna pitanja, koja proizlaze iz zadane teme, a na koja će uvaženi predavači pokušati rado odgovoriti”, rekao je dr. Polegubić.
Predavanje pod naslovom “Odnos vjere i razuma u kasnoj antici” održao je dr. Ivan Bodrožić. Autor u predavanju obrađuje odnose između razuma i vjere u kasnoantičkom društvu, polazeći od vremena novozavjetnih spisa, pa do svetog Augustina. Najprije propituje novost kršćanske prisutnosti u ondašnjem društvu, kako je dokumentirano u novozavjetnim spisima. Najprije se pokazuje kako je kršćansko inzistiranje na vjeri jedna velika novost, jer pogansko društvo nije poznavalo pojam vjere na način na koji su je svjedočili kršćani. Drugi značajni ambijent koji propituje autor je onaj apologetski u 2. stoljeću. Apologeti su, naime, bili svjedoci približavanja razuma i vjere, te su omogućili zdravu sintezu i poveznicu kojoj su se protivili i neki kršćanski krugovi. U tome je na poseban način dragocjeno iskustvo svetog Justina, ali i Klementa Aleksandrijskog, koji su svojim spisima omogućili Crkvi da nadiđe strah od filozofije, te da vješto i odgovorno razabere vrijedno od nevrijednoga. Kao treću uporišnu točku dr. Bodrožić ističe primjer i iskustvo svetog Augustina koji je prošao mnoga životna razdoblja, od racionalizma i skepticizma pa do zrele vjere, te je tako mogao jasno i vjerodostojno prikazati sve tendencije društva svoga vremena, te ujedno ponuditi kvalitetna rješenja koja su se očitovala u njegovim teološkim sintagmama u kojima se ističe važnost kako razuma tako i vjere. Samo iz bitne upućenosti i zajedništva razuma i vjere ljudski život se može ostvariti dolazeći na cilj svih svojih traženja, rekao je dr. Bodrožić.
Drugo predavanje toga prijepodnevnog dana održao je dr. Mladen Parlov o temi “Vjera i razum u srednjem vijeku i skolastici”. Autor je članak podijelio u četiri dijela. U prvom istražuje misao sv. Anzelma te zaključuje kako Anzelmo, u svijetu obilježenom kršćanskom duhom, nastoji darovanoj vjeri ponuditi razumske razloge zbog kojih treba vjerovati (fides quaerens intellectum). Na tragu Platona i Augustina, zaključuje autor, Anzelmo smatra da u čovjeku već postoji trag onoga što traži. Vjera koja traži razumijevanje je ona ista koja otkriva tko je Bog, koja otkriva ime Božje. Tako se u Amzelmovoj misli događa nešto što bismo mogli nazvati “kružna” spoznaja: na kraju se otkriva ono od čega se je krenulo, što se je pretpostavljalo, no sada kao otkriveno ujedno je produbljeno, pojašnjeno. U drugom dijelu članka autor osvjetljava govor o prvenstvu između vjere i razuma, odnosno spor između Bernarda i Abelarda. U raspravi koja se je vodila između Bernarda i Abelarda za obojicu je na snazi bilo Anzelmovo načelo: fides quaerens intellectum. No dok sveti Bernard, tipični predstavnik monaške teologije, stavlja naglasak na prvi dio definicije, to jest na fides–vjeru, Abelardo, koji je znanstvenik, inzistira na drugom dijelu, tj. na intellectusu, na razumijevanju pomoću razuma. Za Bernarda samu vjeru resi duboka sigurnost, utemeljena na svjedočanstvu Svetog pisma i na učenju crkvenih otaca. Vjera je uz to ojačana svjedočanstvom svetaca i nadahnućem Duha Svetoga u duši pojedinih vjernika. Bernard, teolog, monah i mistik, zaključuje autor, odnijet će pobjedu nad filozofom i logičarem Abelardom. Abelardova duboka želja za razumijevanjem istina vjere ostala je donekle nezadovoljena, tj. bolje rečeno, on sam je ponudio nesigurne i jednostrane odgovore na pitanja koja je postavljao i koja su mu se postavljala. Na pitanje odnosa vjere i razuma cjeloviti odgovor ponudit će trinaesto stoljeće, odnosno Toma Akvinski, o kojem autor progovara u trećem dijelu članka, istaknuvši kako je Akvinac ponudio izvanrednu sintezu i suglasje vjere i razuma ponajprije kroz priznavanje autonomije razuma, odnosno razlikovanje dva načina stjecanja spoznaja, jednog znanstvenog (put razuma), a drugi autoriteta (vjera koja vjeruje objavi). Među njima ne može biti sukoba jer oba puta (vjere i razuma) potječu od istog Izvora te vode istom Izvoru. U završnom četvrtom dijelu dr. Parlov istražuje filozofsko-teološku misao kasnog srednjeg vijeka o odnosu vjere i razuma, ističući kako su filozofi i teolozi nominalisti odvojili vjeru od razuma, no kako su istodobno postojali kršćanski humanisti, poput Marka Marulića, koji su na tragu zdrave kršćanske tradicije, isticali suglasje vjere i razuma.
Oko podneva u Vierzenheiligen je pristigao apostolski nuncij u Njemačkoj nadbiskup Nikola Eterović koji će u popodnevnim satima toga dana predvoditi misno slavlje. U popodnevnim satima predavanje o novovjekovlju pod vidom novog razdruživanja vjere i razuma održat će dr. Boris Vulić, a predviđen je i duhovno-kulturni program u sklopu kojeg će biti predstavljen i zbornik radova s prošlogodišnjeg skupa, održnog u Bergisch Gladbachu kod Kölna o temi “Kršćanstvo i identitet”. To je ujedno jubilarni, 15. zbornik s tih skupova. Skup nastavlja program u srijedu 24. rujna predavanjima dr. Ivana Bodrožića o temi “Teologija o vjeri i razumu Ivana Pavla II.” i dr. Borisa Vulića o temi “Nužnost kršćanske vjere u oblikovanju ´europskog razuma`”.