Slano, (IKA) – Godišnja skupština svećenika Dubrovačke biskupije započela je s radom u utorak, 16. rujna, u franjevačkom samostanu u Slanom predavanjem dr. Nevena Šimca o kršćanima i politici u suvremenom svijetu, Europi i hrvatskom narodu.
Nakon molitve Trećeg časa, okupljene je pozdravio dubrovački biskup Mate Uzinić te zahvalio svećenicima što su se odazvali u velikom broju. Posebno je pozdravio one svećenike koji su svoje djelovanje u Dubrovačkoj biskupiji započeli u prethodnoj godini. Osvrćući se na temu predavanja dr. Šimca, i govoreći o političkom angažmanu Crkve kroz povijest, rekao je da su „naši vjernici, građani, odbijali takav angažman Crkve, te ga nisu prihvatili. Tako je bilo i u tom razdoblju, tako je to i danas i to puno puta možemo osjetiti kad se dogodi da mi vjernicima s našim priopćenjima, a nekad koristeći oltar u političke svrhe, govorimo jedno, a oni kao da za ‘dišpet’ postupe drugačije nego smo im mi sugerirali, što je na neki način opravdano, jer naši vjernici mogu i imaju pravo razmišljati svojom glavom, mogu i imaju pravo činiti svoje izbore i nisu, kad je politika u pitanju, dužni slušati ono što im mi govorimo. (…) Postavljaju nam se pitanja koja je naša uloga, na koji način mi svećenici možemo djelovati, ne samo kao evangelizatori, nego i kao članovi ovog društva koji sigurno kao i drugi članovi ovom društvu želimo dobro? Koja je naša uloga? Što nam je činiti? Kako razumjeti stanje? Kako razumjeti naš narod? (…) Na koji način mi kao svećenici možemo pomoći našem narodu? (…) Što mi kao građani i kao svećenici možemo učiniti da bi stanje u našoj domovini, u našem narodu, a onda posredno u Europi i svijetu bilo bolje?” Istaknuo je važnost odgovora na ta pitanja jer „mi nismo ovo što jesmo zbog nas, nego zbog onih kojima smo poslani”.
Fra Ljudevit Lasta, župnik u Slanom i domaćin ovog susreta, također je sve pozdravio, izrazivši radost da se i ove godine svećenici na svojoj skupštini okupljaju u samostanu u Slanom.
Generalni vikar Dubrovačke biskupije mons. dr. Petar Palić posebno je pozdravio sve koji su preuzeli nove službe na novim župama, ali i one koji su od ove godine u mirovini. Također, svećenike je ukratko upoznao s tijekom ove dvodnevne skupštine, a upoznao ih je ukratko i s biografijom dr. Šimca.
Govoreći o kršćanima i politici, dr. Šimac je rekao da je riječ o odnosu „od odbojnosti do nužde i od dezertiranja do zauzetosti”, istaknuvši da je vrlo često riječ o promašenom susretu, tj. ne-susretu, a razlog je trostruk: vlastitosti politike i vjere, svijet politike, te konačno i sami kršćani. Istaknuo je da napetosti dolaze između logike ljubavi, tj. davanja bez računanja i logike sebičnosti, tj. dam ako daš, te napetosti ideala i interesa. Zatim je rekao što je politika u određenim trenucima nažalost postala: „Politika je kroz povijest sebe debelo obezvrijedila i karikirala, iskazala se kao nasilje među ljudima, kao mjesto strasti, koristoljublja, korupcije, cinizma, laži i prijevare. Došlo je i do suvremene degradacije politike i parlamentarne demokracije, degradacije socijale i silne komercijalizacije ne samo kulture i umjetnosti, već i čitavog sustava informiranja. No, najveća je odgovornost na nama kršćanima. Naša percepcija politike je da je ona u sebi esencijalno perverzna, moralno opasna”. No, nakon toga istaknuo je da bi politika trebala biti nešto pozitivno i vrijedno: „Nismo pročitali socijalni nauk Crkve koji nam govori da je politika prvenstveno služenje javnom interesu kao horizontali i općem dobru kao vertikali. (…) Mi smo ti koji nismo izvršili svoju dužnost. (…) Politiku treba shvatiti kao pravo i dužnost kršćana laika, te je potrebno rehabilitirati politiku, kao plemenit i nimalo lak posao, kao viši oblik ljubavi prema bližnjemu, ne kao oblik sućuti ili karitativne djelatnosti, nego kao zauzetosti za zajednicu, sirote, osamljene ljude, djecu, pa čak i neprijatelje”.
Istaknuo je da za političara nije dovoljno samo poštenje, već i kompetencija: “Treba poznavati pravo, ekonomiju, financije, međunarodne odnose. Poštenje nije jamstvo. Postoji nužnost poštenja, ali i nužnost kompetentnosti”.
Rekao je da se ne smije težiti stvaranju “kršćanskih” stranki: “Mi smo građani kršćanske inspiracije i stavova, ali možemo ‘živjeti’ u različitim strankama, a na tome inzistira i papa Ratzinger, dakako ističući da ne možemo surađivati s onim koji ruše naše temeljne vrednote”.
Govoreći o kršćanima općenito, a onda i u politici, rekao je da se javlja i novo, protu-kršćanstvo, i to u razvijenom dijelu svijeta, te da „moramo biti svjesni da je naša perspektiva zapravo perspektiva malog stada, to je naša budućnost”, ali istovremeno je izrazio i nadu: “Međutim, svijet, religiozan i nereligiozan, ima potrebu za duhovnim, za transcendentirajućim”.
Posebno je govorio o kršćanima i politici u hrvatskom narodu, rekavši da već od povijesti u Hrvata postoji snažna i raširena svijest o gubitku narodne i državne samostalnosti i o nesudjelovanju u politici. Istaknuo je krivo shvaćanje politike, te da će politika ostati prljava stvar, ako se njome budu bavili „prljavi” ljudi, a postat će plemenita zauzetost kad se nje dohvate dobri ljudi, kompetentni znalci države i demokracije, prava i ekonomije, Europe i svijeta. Istaknuo je da su mnogi praktični vjernici društveno i politički apstinenti, nezauzeti u građanskim udrugama, sindikatima i strankama. Nakon toga je upitao jesmo li spremni, nasuprot strukture grijeha graditi u politici i socijalnoj sferi “autoceste dobrote i strukture svetosti”, te “želimo li mi kršćani u životu i politici biti svjedoci istine, dobrog, istinitog, sretnog življenja, kako to kaže Enzo Bianchi, i može li nas po tome svijet prepoznati kao Isusove učenike?”
Rekao je da se povremeno nažalost događa politička zloupotreba propovjedaonice, kada pojedini klerici bez mandata građana, i bez znanja politike, uzurpiraju pravo predstavljanja naroda, upitavši “gdje se tu zaustavlja naše pravo, odnosno naše dužnosti”. “Ili kad se iz institucionalne Crkve potiče laike na društvenu i politički angažiranost, ali s idejom da se manipulira tim laicima, da budu izraz nečega što nisu sami promislili i domislili”, rekao je dr. Šimac, istaknuvši da bi trebalo „raditi na politizaciji laika, i depolitizaciji klerika”.
U poslijepodnevnom dijelu rada izvješća su podnijeli pročelnici biskupijskih ureda, ustanova i vijeća, a nakon radnog dijela svećenici su zajedno slavili euharistiju.