Zagreb, (IKA) – Uvodnik drugoga ovogodišnjeg broja „Bogoslovske smotre” posvećen je prof. dr. sc. Adalbertu Rebiću. Im memoriam u kojem podsjećaju na Rebićev doprinos domaćoj teološkoj misli, a posebice studiju Svetoga pisma potpisuju Tonči Matulić i Mario Cifrak. U tekstu se ističe i povezanost prof. Rebića i Kršćanske sadašnjosti, te se upućuje na posebno vidljiv i prepoznatljiv trag koji je ostavio u „Bogoslovskoj smotri”. I to ne samo po broju objavljenih članaka, nego i po broju drugih tekstova kao što su recenzije, prikazi, nekrolozi, izvješća i kronike, a posebno redovite i opširne kronike TPT-a.
„Bogoslovska smotra” donosi četiri teksta predavanja održanih tijekom VII. Dies theologicus, 16. svibnja 2013. godine.
Žarko Paić u članku „Zagonetka nadolazećega događaja. Između vjere i tehno-znanosti (Heidegger i Deleuze)” tematizira problem trijumfa tehno-znanosti u stvaranju umjetne inteligencije i umjetnoga života spram mišljenja suvremene filozofije. Autor pokazuje kako je tzv. svjetonazorni spor između „uma” i „vjere” u suočenju s pitanjem o ljudskoj egzistenciji u formi kibernetičkih sustava kaosa i kontrole ispod razine mišljenja primjerenoga suvremenosti.
Danijel Tolvajčić u članku „Religija kao ‘ono što nas se bezuvjetno tiče’ skica jednoga mogućeg filozofijskog pristupa religiji” nastoji osvijetliti kontekst u kojem se religijska vjera pojavljuje kako bi bilo moguće vidjeti s kojim čovjekovim potrebama ona korelira. Pokazuje se kako je religija odgovor na temeljno iskustvo čovjekove konačnosti. Religiju autor nastoji odrediti, polazeći od izvoda Paula Tillicha, kao „ono što nas se bezuvjetno tiče”. Ona je zbiljnost koja vjernika u potpunosti zahvaća i daje bezuvjetan, apsolutan odgovor na pitanje o smislu nadvladavajući tako konačnost. Na temelju toga uvida autor je pokušao skicirati jedan mogući filozofijski pristup zbilji religije i u tome smislu pred-ložiti neke okvirne smjernice za „filozofiju religije”.
U članku „Razum i vjera” Franjo Zenko lingvističko-filozofskom ekspertizom pokazuje zašto je enciklika „Fides et ratio” tako naslovljena, a ne „Fides et intellectus”.
Naime, u toj se enciklici naglašava kako Katolička Crkva nema neku „svoju” filozofiju, što znači da preferira cijelu kršćansku katoličku filozofijsku tradiciju, a ne samo jedan njezin dio.
Antun Tamarut u članku „Odnos vjere i razuma u svjetlu čovjekove stvorenosti na sliku Božju” razmatra i analizira odnos vjere i razuma u svjetlu čovjekove stvorenosti na sliku Božju. Autor, naime, smatra da je odgovor na pitanje što je, odnosno, tko je čovjek bitan za razumijevanje samoga odnosa vjere i razuma. Za kršćansku, biblijsko-teološku antropologiju tema slike Božje predstavlja ključ za razumijevanje čovjeka.

Nadalje, u ovome broju se može pročitati i tekst Anđelka Domazeta „Religija i vjera. Opće religiozno iskustvo i kršćanska posebnost po Romanu Guardiniju” u kojem autor preispitati, odnos između vjere i religije u spisima Romana Guardinija.
O „(Ne)spojivosti bračnoga ugovora i dobra suprugâ” pišu Lucija Babić i Olja Barščevski. Autorice objašnjavaju sam pojam bračnog ugovora, predmet i oblik ugovora prema važećem hrvatskom zakonodavstvu uz kratak osvrt na zakonodavstvo nekih europskih zemalja, potom upućuju na značaj koji bračni ugovori mogu imati na kanonskopravnom području s obzirom na sklapanje kanonske ženidbe.
„Razvoj svijesti papinskog primata. I. Povijesno-teološki pogled na prvo tisućljeće” tema je priloga Nike Ikića, o „Aktualnosti II. homilije O statuama Ivana Zlatoustog za model crkve kao kontrastnog društva” pišu Ivan Petrović i Željko Tanjić, dok prilog o „Suvremenim izazovima globaliziranog svijeta. Antropološko-ekološka kriza” potpisuju Ante Bekavac i Franjo Podgorelec.

Bogoslovska smotra donosi i prilog Maria Cifraka uz prošlojesenski Colloquium Biblicum Vindobonense, tj. izlaganje Waltera Kirschschaegera o „Ponovnom čitanju Dei verbum poslije pedeset godina”.