Katolici iz Poljske u pohodu starome kraju
Banja Luka (IKA/TABB )
Biskup Komarica pohvalio poljske katolike i njihove službene političke predstavnike što se ne stide križa, "najsvetijeg znaka kršćanstva", koje je dalo nemjerljiv doprinos povijesti Europe i njenom napretku
Banja Luka, (IKA/TABB) – Skupina od 153 katolika iz poljske biskupije Legnica iz grada Boleslawieca i njegove okoline boravila je proteklih dana na području Banjolučke biskupije. Bili su to dijelom oni poljski katolici koji su međudržavnim ugovorom iz 1946. između tadašnje Federativne Narodne Republike Jugoslavije i Republike Poljske morali napustiti svoje župe, sela i imanja sjeverno i sjeveroistočno od Banje Luke. S njima su došli i brojni potomci tih iseljenika. Organizator je bila Udruga reemigranata iz Boleslawieca na čelu s predsjednicom Halinyom Waniak.
U nedjelju 17. kolovoza hodočasnici iz Poljske okupili su se u selu Čelinovac, nastanjenom katolicima poljskog porijekla, koji su ostali na starim ognjištima. To selo je filijala župe Nova Topola u općini Gradiška. Slavili su zajedno s domaćim vjernicima svečanu misu koju je predvodio banjolučki biskup Franjo Komarica uz koncelebraciju domaćeg župnika dr. Ante Pelivana. Misa je bila na hrvatskom i poljskom jeziku.
Biskup je izrazio svoju “veliku radost i zahvalnost” što su katolici iz Poljske već drugu godinu zaredom organizirali “još brojnije” hodočašće u nekadašnje svoje župe i na groblja svojih roditelja i predaka. Pohvalio je njihovu “vjernost Kristu i Crkvi koja je iz mnogih naroda okupljena u jedan Božji narod”. Obodrio ih je da ustraju u vjeri svojih predaka.
Nakon mise, u dvorištu crkve hodočasnici iz Poljske zajedno s domaćim vjernicima nastavili su višesatno druženje uz bratsku gozbu i prigodni program. Gosti iz Poljske darovali su filijalnoj crkvi Sv. Mihovila Arkađela u Čelinovcu korisne predmete za crkvenu upotrebu. Cijelo vrijeme njihova boravka u Čelinovcu s njima su bili biskup Franjo i župnik Pelivan.
U ponedjeljak 18. kolovoza jedan dio hodočasnika krenuo je u obilazak svojih “rodnih” župa, a drugi dio organizirao je odlazak u nekadašnju njihovu odnosno njihovih predaka župu Rakovac, koja se nalazila na području planine Motajice, sjeverno od Prnjavora. Na tamošnjem župnom groblju prekrivenom gustom šumom, nedaleko od mjesta gdje se nalazila župna crkva i župni stan, podigli su monumentalni križ i postavili spomen-ploču ispisanu na poljskom i hrvatskom jeziku, koja podsjeća na 50 godina (1896. – 1946) nazočnosti katolika Poljaka u tome kraju. Prvi su doseljenici stigli godine 1896. Župa je osnovana 1901. Crkva je sagrađena te iste godine, a groblje je već ranije osnovano.
U pratnji prnjavorskog župnika mons. Vlade Lukende križ je svečano blagoslovio biskup Franjo Komarica. Na nesvakidašnje slavlje pristigli su i gradonačelnik Boleslawieca s izaslanstvom grada, limena glazba i folklorno društvo iz Boleslawieca, predstavnici poljskih veleposlanika iz republika BiH i Hrvatske, te počasni vod poljskih vojnika pri SFOR-u. Susretu su nazočila i izaslanstva općina Prnjavor i Srbac.
Biskup Komarica pohvalio je poljske katolike i njihove službene političke predstavnike što se ne stide križa, “najsvetijeg znaka kršćanstva”, koje je dalo nemjerljiv doprinos povijesti Europe i njenom napretku. Ujedno je upozorio na opasne tendencije raskršćanjenja koje se širi u državama članicama EU te potaknuo katolike iz Poljske da ostanu i dalje dosljedni u svome prepoznatljivom kršćanskom identitetu i kvalitetnom doprinosu budućnosti europskih naroda.
U utorak 19. kolovoza biskup je u koncelebraciji s domaćim župnikom predvodio za dio hodočasnika i domaćih vjernika misno slavlje u filijalnoj crkvi župe Prnjavor u selu Štivorm, gdje su katolici većinom talijanskog porijekla. Misu su slavili za sve pokojne poljske i druge katolike iz župa: Prnjavor, Rakovac, Devetina, Gumjera, Kunova, Novi Martinac, Stara Dubrava, Miljevac i Šibovska. Među njima posebno su se spomenuli više od 500 ubijenih u II. svjetskom ratu, među kojima je bio i vlč. Anto Dujlović, župnik župe Gumjera, ubijen 11. srpnja 1943., kojega u Poljskoj kroz sva prošla desetljeća njegovi župljani i njihovi potomci časte kao istinskog mučenika.