Sinj, (IKA) – U Svetištu Gospe Sinjske, na slavlje svetkovine Uznesenja BDM na nebo – Velike Gospe, 15. kolovoza, pod geslom “Čuvaj naše obitelji, Marijo mati, mole te tvoji vjerni Hrvati!” okupilo se više od sto tisuća vjernika iz svih krajeva Hrvatske, Bosne i Hercegovine i šire. Hodočanici, od kojih su neki pješačili i po nekoliko sati, u svetište su počeli pristizati u ranim jutarnjim satima pa im je već od 3 sata na raspolaganju za sakrament pomirenja bilo oko 40 svećenika. Slavlje misa započelo je u 4 sata, a mise su potom slavljene svakih sat vremena, sve do 9.30 sati kada je slavljenje zvona i sviranje fanfara označilo da iz Gospina svetišta kreće svečani ophod – tradicionalna procesija gradskim ulicama sa slikom čudotvorne Gospe Sinjske. Staru Gospinu sliku, okićenu zlatom, dragim kamenjem te brojnim zavjetnim darovima nosili su alkarski momci u starim odorama, a uz njih u procesiji su sudjelovali i alkari, bogoslovi, redovnice, djevojke u narodnim nošnjama, predstavnici gradskih i županijskih vlasti, hrvatske vojske, MUP-a, braniteljskih udruga, majke, vjeroučitelji, vatrogasci, profesori, glazbenici, djelatnice Caritasa župe Sinj, poduzetnici, medicinsko osoblje, različite crkvene i civilne udruge te puk grada Sinja i cijele Cetinske krajine. Tekstove za razmišljanja za vrijeme procesije priredio je fra Stipe Šušnjara, a uz njega čitali su ih i Mislav Cvitković i Helena Balajić.
Euharistijsko slavlje, kao i svečani ophod, predvodio je mons. Marin Barišić, nadbiskup i metropolit splitsko-makarski, u koncelebraciji s provincijalom fra Joškom Kodžomanom, sinjskim gvardijanom fra Petrom Klapežom, župnikom Gospe Sinjske fra Antom Bilokapićem, dekanom Cetinskoga dekanata don Stipom Ljubasom i brojnim svećenicima.
“Svetkovina Uznesenja Blažene Djevice Marije u Nebo dušom i tijelom plod je ostvarenja Kristova otajstva uskrsnuća. Marija je potpuno i sudbinski povezana sa svojim Sinom, pobjednikom grijeha i smrti. Kristovo uskrsnuće i Marijino uznesenje je stvarnost koja zahvaća nas i određuje budućnost života i povijesti”, kazao je nadbiskup na početku svoje homilije, prisjetivši se čudesnoga oslobođenja grada Sinja i Cetinske krajine od turske okupacije zahvaljujući Gospinu zagovoru, koja je čuvala i naše branitelje u Domovinskom ratu. Upozorio je da su se i Turci i zadnji agresor povukli te kako smo ostali svoji na svome, no kako smo mi zamijenili neprijatelje, postali sami sebi opasnost, i to veća od one koja je ugrožavala gradove i teritorija. Postali smo neprijatelji koji ne ugrožavaju teritorij već život. Podsjetivši na teško gospodarsko i socijalno stanje našeg društva, spomenuo je još veću krizu koju iščitavamo iz opće osmrtnice koju donosi godišnja statistika rođenih i umrlih, vjenčanih i rastavljenih. Prisjetio se nedavne poplave koja je pogodila našu domovinu i susjedne zemlje i kazao: “Moglo se je nekako nositi s podzemnim vodama, ali kad je puk’o obrambeni nasip, posljedice su bile razorne i dugo će se osjećati na terenu razrušenih domova i ugroženih polja. Dakako, postoje podzemne vode, pojedinac može pogriješiti. Grješni smo, slabi i ograničeni. Ali kako i zašto nam se događa raskvašenost i rastakanje gospodarskog, socijalnog, a osobito etičkog i zakonodavnog nasipa, koji bi trebali štititi, braniti, promovirati, a ne potapati život, osobito u svome izvoru i temelju: u braku i obitelji. Jasno, zakoni su potrebni, ali nisu dovoljni. Ako nema univerzalnih vrjednota, već od vremena do vremena tko dođe na vlast odlučuje po svom ideološkom opredjeljenju što je dobro, istinito i pravedno, kuda idemo? Gdje ćemo završiti, ako se zakon temelji na moći, a ne na istini?” Razmišljajući o braku i obitelji, nadbiskup se obratio svim bračnim drugovima, saveznicima života, svjedocima povjerenja i vjernosti, te zaručnicima, ljubiteljima života i prorocima nade. Kazao je da bi nas poplava koja ugrožava moralne i duhovne vrijednosti trebala ujediniti i solidarizirati poput nedavne prirodne nepogode te da ne možemo biti i ostati pasivni promatrači porasta vodostaja, rastakanja i probijanja obrambenih nasipa života, braka i obitelji. Naglasio je da, kada se radi o životu, zaštiti i dostojanstvu osobe, obrani i promociji temelja života, to jest braka i obitelji, svi bismo trebali, bez obzira na vjeru i svjetonazor, biti na strani života. “Crkva ne može govoriti o Bogu, a ignorirati čovjeka, niti govoriti o čovjeku, a zaboraviti Boga. Mudro bi bilo za sve razine društveno-kulturnog života i hrvatskog društva čuti poruku Biblije, glas Crkve koja ima svoje tisućljetno iskustvo života i koja je uza sve ljudske ograničenosti i grješnosti uvijek bila uza svoj narod. Pored svih predrasuda i ignoriranja, Crkva ne želi i neće, ne može i ne smije, tražiti rastavu od Kristova evanđelja niti rastavu od svoga naroda. Crkva želi ostati vjerna Kristu i odgovorna za čovjeka i društvo”, istaknuo je nadbiskup i dodao kako smo svjesni da stav kršćana i određenog mentaliteta u našem društvu neće uvijek biti svima prihvatljiv, ali razgovarati treba uvijek, i s onima koji misle da istina ugrožava razmišljanje, da je istina teret puta, a ne zvijezda vodilja naše misli i djelovanja. “Za nas vjernike vrijedi ona Kristova: ‘Istina će vas osloboditi’. Bez obzira na sve autoritete koji se kite znanstvenošću do kulta ličnosti, istina je da muško i žensko rađaju novi život. Da su bila dva Adama i dvije Eve, ne bi nas bilo, bila bi dva groba i kraj života, a zemaljski vrt postao bi šikara i prostor zmija. Jasno, svaki čovjek ima svoje neotuđivo dostojanstvo, vrijedan je poštovanja i pravne zaštite ali ne degradirajmo svetinju prirode i njezina Stvoritelja”. U nastavku homilije poručio je da je budućnost hrvatskoga društva, što mnogi predviđaju, zdrava, prirodna hrana, a još važnije prirodno zdravi brak i obitelj. “Dragi bračni drugovi i zaručnici, vaše dijete je i vama i društvu znak budućnosti i nade. Vi ste branitelji života u našim gradovima i na našem teritoriju. Svetinju svoga braka potrebno je hraniti pažnjom, uvažavanjem, međusobnim razgovorom, a osobito molitvom, razgovorom s Bogom, izvorom ljubavi. Bez molitve čovjek je osamljen, nemoćan, udaljen. Molitva nas otvara, povezuje, ohrabruje, stvara zajedništvo, blizinu, pripadnost”. Svoju homiliju zaključio je molitvom: “Majko Marijo, dušom i tijelom na nebo uznesena, svojom prisutnošću na svadbi u Kani Galilejskoj blagoslovila si zajedništvo duše i tijela onih mladenaca i pratila njihove materijalne i duhovne potrebe. Majko naša, blagoslovi sve bračne drugove, sve mladence i njihovo bračno zajedništvo. Neka ustraju u dobru i u zlu, u zdravlju i u bolesti. Daj da budu izvor života. Učini ih znakom nade i ohrabrenja na putu života hrvatskog naroda i naše Crkve da svi mi u Uznesenju tvome, Gospe Sinjska, prepoznamo i svoje uznesenje”.
Na kraju misnog slavlja, na kojem je pjevao zbor Svetišta pod ravnanjem fra Jure Župića i s. Jelene Mijić, hodočasnicima se obratio gvardijan i upravitelj svetišta Čudotvorne Gospe Sinjske fra Petar Klapež koji je zahvalio svima koji su sudjelovali u svečanosti. Slavlje je završilo nadbiskupovim blagoslovom, pjesmom “O Gospe Sinjska” te državnom himnom “Lijepa naša”. Proslava svetkovine završila je svečanom večernjom misom na Trgu dr. F. Tuđmana koju je predvodio provincijal Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja fra Joško Kodžoman.