Davor, (IKA) – Na mjesnom groblju u Davoru požeški biskup Antun Škvorčević predvodio je 14. kolovoza sprovodne obrede preč. Marka Pišonića, kanonika Stolnog kaptola sv. Petra u Požegi i župnika župe sv. Antuna padovanskoga u Daruvaru, koji je iznenada preminuo 12. kolovoza u pakračkoj bolnici. Na sprovodu je sudjelovao i bjelovarsko-križevački biskup Vjekoslav Huzjak, kanonici Stolnog kaptola sv. Petra u Požegi, oko 150 svećenika te pokojnikova rodbina kao i brojni vjernici iz župe sv. Antuna Padovanskog u Daruvaru i iz drugih župa gdje je službovao.
Nakon naviještene riječi sv. Apostola Pavla Rimljanima, biskup je održao homiliju u kojoj je rekao: “Sve nas je duboko potresla vijest o nagloj smrti preč. Marka Pišonića… S različitih ljudskih polazišta i motrišta pokušavali smo prošla dva dana jedni drugima tumačiti razloge njegova odlaska s ovoga svijeta i pri tom smo uglavnom ostali u nedoumici i nemoći. Činjenica njegova preminuća kao i svake druge smrti nadilazi naša shvaćanja i racionalne pristupe. No, najtužnije bi bilo dopustiti da ovaj oproštaj bude trenutak izgubljene nade i utjehe. Zajedno s vama prihvaćam izazov vjere koji nam je uputio sv. Pavao u Poslanici Rimljanima. Apostol nas u naviještenom ulomku uvjerava kako je pri tumačenju smrti određenog vjernika najrazložnije imati za polazište Isusovu smrt i onu Božju ljubav kojom nas je on na križu prigrlio, čijim smo dionicima postali u svetom krštenju i s njime se tako duboko životno združili da nas od njega ništa ne može rastaviti, pa ni naša vlastita smrt. Ona je tada odlaganje svega prolaznoga i raspadljivoga, odijevanje besmrtnosti koju nam samo ljubav može darovati. U toj utjehi Isusove ljubavi na križu sva je nada ovog oproštaja.”, zaključio je biskup.
Potom je predstavio pokojnikov život. Marko Pišonić rođen je 18. studenoga 1948. u Davoru, zaređen je za svećenika 24. lipnja 1973. u Zagrebu. Kao mladomisnik imenovan je duhovnim pomoćnikom u župi Resnik a 1974. povjerena mu je uprava župe Donja Kupčina, 1979. preuzeo je župu Šišljavić te u to vrijeme ujedno obnašao i službu dekana Pokupskoga dekanata. Proživio je teške godine domovinskog rata u karlovačkom kraju čije su se posljedice očitovale i u ozbiljnoj bolesti koju je pretrpio. Godine 1994. imenovan je počasnim kanonikom Prvostolnog kaptola zagrebačkog. Nakon utemeljenja Požeške biskupije, u kolovozu 1998. inkardiniran je u novu mjesnu Crkvu i započeo u njoj djelovati kao župnik u Brodskom Stupniku. Iduće 1999. godine imenovan je župnikom u Pakracu a 2001. za arhiđakona Zapadno-slavonskog arhiđakonata i člana Prezbiterskog vijeća te Zbora savjetnika Požeške biskupije. Bilo mu je povjereno da 2007. kao privremeni ravnatelj Katoličke klasične gimnazije u Virovitici pripravi sve što je potrebno za početak njezina djelovanja. Te iste 2007. godine razriješen je župničke službe u Pakracu te je imenovan župnikom župe sv. Terezije Avilske u Požegi a potom i kanonikom požeškoga Stolnog kaptola sv. Petra, preuzimajući službu kanonika pokorničara u katedrali. Pored toga obnašao je službu biskupova povjerenika za bogoslove i đakone. Godine 2008. imenovan je za dekana Požeškog dekanata i u novom mandatu za člana Prezbiterskog vijeća i Zbora savjetnika Požeške biskupije. Iz Požege je 2010. premješten u Bučje a potom 2013. imenovan za župnika nove župe sv. Antuna Padovanskog u Daruvaru, čije je zahtjevno stanje gradnji i početka odvojenog pastoralnog rada tražilo veće napore nego li su njegove snage te je zamolio manju župu, rado prihvativši imenovanje za župnika u Brodskom Stupniku. Dana 11. kolovoza 2014. vedroga duha sudjelovao je na činu primopredaje župe i zadržao se u razgovoru sa svećenicima Novokapelačkoga dekanata, da bi vraćajući se u Daruvar osjetio bolove, stigao u župni dom, zatražio hitnu pomoć koja ga je odvezla u pakračku bolnicu gdje je u večernjim satima preminuo u 66. godini života i 42. godini svećeništva.
U osvrtu na život i smrt preminulog svećenika biskup je istaknuo: “Iznenadni odlazak preč. Marka Pišonića s ovoga svijeta sve nas je ispunio velikom tugom. Još smo minulih dana, napose na proslavi blagdana sv. Lovre u Požegi, imali prigodu osjetiti raspoloženje s kojim je želio djelovati u Brodskom Stupniku, gdje je započeo svoje služenje nakon inkardinacije u Požešku biskupiju 1998. godine, radujući se njegovu nastavku. Najvećim dijelom iselio se iz Daruvara minuloga 11. kolovoza i naselio u Stupniku, ali je njegovoj selidbi Božja Providnost dala konačno usmjerenje: Odlazak s ovoga svijeta u vječnost.” Pred svakim novim pastoralnim zadatkom očitovao je spremnost, pokatkad i veću od tereta koji je uspijevao nositi. U prve godine povijesnoga hoda naše mlade Požeške biskupije ugradio je svoju svećeničku ljubav, vjernost i žrtvu kao dragocjeni zalog budućnosti Isusova djela u hrvatskom narodu kojeg je osobitom iskrenošću volio i to iskazivao u odnosu prema jednostavnom slavonskom čovjeku, materijalno osiromašenom ali Bogu vjernom, duhovno bogatom i ponosnom, istaknuo je biskup.
Uime kanonika Stolnog kaptola sv. Petra u Požegi riječi oproštaja izrekao je Matija Juraković, pakrački župnik, spomenuvši kako ga prijateljstvo s pokojnim svećenikom Markom veže još iz studentskih dana u zagrebačkoj Bogosloviji te je rekao: “Uz prirodnu inteligenciju, Bog mu je dao duh pronicljivosti, vedru narav te uvijek bio dobro raspoložen i veseo osobito kad bi se trebalo zauzeti za Božje istine i dobrobit Hrvatske, pokazujući izrazit osjećaj za istinu, pravednost, rodoljublje i domoljublje. Radosno je živio svoje svećeništvo, iskreno volio svoje župljane i s posebnim žarom radio s djecom i mladima”. Riječi oproštaja izrekao je i pleternički župnik Antun Ćorković kao dugogodišnji prijatelj pokojnog svećenika Marka, prisjetivši se dana koje je proveo s njime u sjemeništu na Šalati, zagrebačkoj Bogosloviji, istaknuvši radosne dane svećeničkog ređenja i mlade mise te prvih svećeničkih službi. Spomenuo je iskreno prijateljstvo koje su njegovali tijekom mnogih godina, raspoloženje s kojim je preč. Marko uvijek dolazio u svećeničko društvo. Uime župljana župe sv. Antuna Padovanskog u Daruvaru oproštajne riječi izrekao je bogoslov Tomislav Sanić i spomenuo: “Svojim načinom života pokazali ste nam kako biti ponizan, jednostavan i skroman, a nadasve susretljiv. Radost na vašem licu, razboritost i mudrost koja vas je resila ostat će nam u trajnoj uspomeni.”
Nakon sprovoda slijedila je misa zadušnica u davoračkoj župnoj crkvi koju je predvodio biskup Škvorčević a u koncelebraciji bio je biskup Huzjak i stotinjak svećenika. Na početku slavlja biskup je spomenuo da je pokojni svećenik Marko kršten i krizman u toj crkvi, da je tu imao mladu misu te često na tom oltaru slavio Isusovu žrtvu ljubavi kojom je pobijedio smrt. Pozvao je nazočne da sada toj istoj žrtvi Isusove ljubavi povjere život i smrt preminulog svećenika.

.