Karlovac, (IKA/TU) – Vlč. Drago Domitrović, umirovljeni župnik Đakovačko-osječke nadbiskupije, koji je preminuo je 9. kolovoza u svojoj kući u Belajskim Poljicima, u 87. godini života i 59. godini svećeništva, pokopan je 12. kolovoza na groblju Sv. Doroteje u Karlovcu. Pogrebne obrede predvodio je generalni vikar Đakovačko-osječke nadbiskupije mons. Ivan Ćurić, a oproštajne govore održali su preč. Blaž Zmajić, župnik u Irigu gdje je i vlč. Domitrović 18 godina obavljao službu župnog upravitelja, i mons. Ferdinand Vražić, župnik u Švarči, kojemu je vlč. Domitrović pomagao u župi. Misu zadušnicu u filijalnoj crkvi Gospe od Suza u Belajskim Poljicima predvodio je umirovljeni đakovačko-osječki nadbiskup Marin Srakić.
Izražavajući sućut svećenicima i vjernicima Belajskih Poljica i okolice okupljenih na misi zadušnici uime đakovačko-osječkog nadbiskupa Đure Hranića i prezbiterija nadbiskupije, nadbiskup Srakić predstavio je životopis vlč. Domitrovića, rođenoga 9. prosinca 1927. u Belajskim Poljicima kod Karlovca. U Karlovcu je završio srednje školovanje. Još kao srednjoškolac bio je osuđen na pet godina prisilnog rada, od čega je odslužio tri godine, a nakon toga je uvjetno pušten na slobodu uz zabranu kretanja. Osjećao je poziv na svećeništvo, pa je godine 1950. uputio molbu za prijem u đakovačko Bogoslovno sjemenište. U II. svjetskom ratu, a najviše u poraću, vlč. Domitrović izgubio je gotovo cijelu svoju obitelj. Ostala je na životu samo njegova majka. U Đakovu je završio filozofsko-teološke studije i bio zaređen za svećenika 29. lipnja 1955. godine. Nakon ređenja bio je imenovan duhovnim pomoćnikom u župi sv. Mihaela u Osijeku. Godinu dana nakon toga imenovan je upraviteljem župe u Vrbici u kojoj je bio na službi tri godine, a nakon toga upraviteljem župe Irig u Srijemu gdje je ostao osamnaest godina.
Nakon 22 godine pastirskog djelovanja u Đakovačkoj i Srijemskoj biskupiji, podnio je molbu za razrješenje službe i stavljanje u privremeno stanje mira, a osnovni razlog bilo je njegovo zdravstveno stanje i briga o majci starici. O majci je vodio brigu do 1986. godine. Kada mu je majka umrla, pokojni biskup Ćiril Kos pisao mu je da se odluči hoće li prekinuti privremenu mirovinu, ili doći u Svećenički dom u Đakovo ili, ako želi može ostati u svojoj kući i pomagati braći svećenicima. On je odlučio ostati u svojoj kući sam, osamljen, često mučen mislima da je drugima na teret. Pomažući drugim svećenicima suzbijao je tu misao o “beskorisnosti”. Zaključujući homiliju, mons. Srakić rekao je: “Gospodin je odlučio što će za vlč. Dragu značiti ‘biti na svom mjestu’. U mladosti ga je pozvao poput Abrahama ‘Idi iz zemlje svoje, iz zavičaja i doma očinskog u zemlju koju ću ti ja pokazati’ (Post 12, 1). I on se pozivu odazvao, svjestan onih riječi: ‘Kuća je naša na nebesima’. Uslijedio je posljednji poziv, u prošlu subotu, i on je krenuo putem vječne domovine. Preporučimo ga Blaženoj Djevici Mariji da ga ona Uznesena preporuči svome Sinu Dobrom Pastiru.”
Na kraju mise zadušnice riječi zahvalne pokojnom svećeniku uputio je i župnik Barilovačkoga Leskovca i župni upravitelj župe Ladvenjak vlč. Petar Repić, ističući njegovu prisnost, skromnost i požrtvovnost koju su iznimno cijenili svećenici toga kraja, a na zadušnici je koncelebriralo njih tridesetak.

.