Dubrovnik, (IKA) – “Umjetnost je dio ljudskih nastojanja za nečim vječnim, lijepim, a lijepo i dobro oznake su Boga”, rekao je u propovijedi u dubrovačkoj tvrđavi Lovrijenac na blagdan sv. Lovre, 10. kolovoza, predvoditelj euharistijskog slavlja dr. fra Jozo Sopta, župnik župe Uznesenja Marijina u Rožatu.
“Posvemašnja današnja sekularizacija pomalo je gurnula sv. Lovru sa strane, a više istaknula Hamleta i neke druge likove, ali u ovoj katedrali pod vedrim nebom ima mjesta i za umjetnost i za molitvu i za sve prave ljudske vrijednosti. Umjetnost se ne protivi Božjem, a ako je prava ona pridonosi čišćenju ljudskog duha, proizvodi u nama najdublje osjećaje, postavlja prava pitanja i nudi prave odgovore. Ako je umjetnost prava ona ne može biti izvan Boga”, ustvrdio je.
“Najveća umjetnost u svom obzorju negdje u središte stavlja Onoga koji stvara. Zato je liturgija koja Boga stavlja na prvo mjesto ujedno umjetnički doživljaj koji s pravom umjetnošću ima nešto”, kazao je propovjednik i napomenuo kako brojna umjetnička djela, kako slikarska tako glazbena i druga, govore o svetom.
Dr. Sopta podsjetio je i na životni put sv. Lovre, mučenika iz prvih stoljeća kršćanstva, koji se obično prikazuje s gradelama na kojima je mučen, odjeven u dalmatiku i s palmom mučeništva. Uz mučeništvo, u njemu slavimo i nesebičnu ljubav prema siromasima kojima je dijelio ribu, rekao je propovjednik. Govoreći o štovanju sveca u Dubrovniku, dodao je kako kapelica Sv. Lovre na Lovrijencu potječe iz 13.-14. stoljeća, odnosno prije izgradnje monumentalne obrambene tvrđave u 15. stoljeću za koju se kaže kako je izgrađena u tri mjeseca. Tvrđava je danas metafora slobode i obrane, u smislu “ako Gospodin kuće ne gradi, uzalud se muče graditelji”. Sv. Lovro svojim mučeništvom može ponuditi novi model nade i pravde, koju traže ljudi današnjeg vremena često na pogrešnom mjestu i pogrešnim sredstvima. Ništa ne može zamijeniti Božji logos, a bez njega je čovjek dezorijentiran i izgubljen. Ovo mjesto nas oplemenjuje, poziva da zastanemo pred tajnom, smislom, vječnim pitanjem čovjeka, bilo da ga je postavio Shakespeare, bilo Biblija, bilo da ga postavlja netko od nas – jer na njega svi mi tražimo odgovor, zaključio je propovjednik.
Euharistijsko pjevanje animirali su članovi Neokatekumenskog puta, a kapelan župe sv. Andrije don David Pahor na kraju je zahvalio predvoditelju slavlja i svim vjernicima koji su i ove godine sudjelovali u toj jedinstvenoj proslavi blagdana sv. Lovre na Lovrijencu. Bogu su u molitvi također preporučeni glumci i drugi umjetnici koji svojim radom mogu upućivati ljude prema Bogu.
Do tvrđave su vjernici došli u procesiji s barjakom sv. Lovre, od crkve Sv. Đurđa u Pilama, pjevajući i noseći grančice lovorike. Misa na Lovrijencu, koji se nalazi visini od 38 metara sa zapadne strane staroga Dubrovnika, i koji je novijoj povijesti poznat kao idealna pozornica za izvođenje Shakespearova “Hamleta”, slavi se jednom godišnje na blagdan sv. Lovre.