Istina je prava novost.

Proslava Velikih Tekija u Petrovaradinu

Večernju pontifikalnu misu, uz sudjelovanje više tisuća vjernika, predvodio je đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić, u zajedništvu sa svećenicima Srijemske biskupije, iz susjednih biskupija i iz Republike Hrvatske

Petrovaradin, (IKA/TU) – Tradicionalno hodočašće na “Velike Tekije” u biskupijsko svetište Gospe Snježne na Tekijama u Petrovaradinu proslavljeno je i ove godine 5. kolovoza, na blagdan Snježne Gospe. Slavlje je započelo 4. kolovoza, na vigiliju, u popodnevnim satima dolaskom tisuća vjernika hodočasnika iz svih župa Srijemske biskupije, organizirano s desetak autobusa, kao i iz Beogradske nadbiskupije, Subotičke i Zrenjaninske biskupije, Apostolskog egzarhata za vjernike bizantskog obreda u Srbiji, te iz Hrvatske i drugih zemalja.
Hodočasnici su pristupali sakramentu ispovjedi na hrvatskom, mađarskom i staroslavenskom jeziku.
Večernju pontifikalnu misu, uz sudjelovanje više tisuća vjernika, predvodio je đakovačko-osječki nadbiskup i metropolit Đuro Hranić, u zajedništvu sa svećenicima Srijemske biskupije, iz susjednih biskupija i iz Republike Hrvatske. Sudionike slavlja pozdravio je upravitelj svetišta vlč. Stjepan Barišić, župnik u župi Uzvišenja svetog Križa u Petrovaradinu.
Mons. Hranić u pozdravu i uvodu u slavlje istaknuo je da je dvostruki povod tradicije hodočašća u Gospino tekijsko svetište na vigiliju i na sam hodočasnički dan “Velikih Tekija”. Upravo na taj datum 5. kolovoza Crkva časti Blaženu Djevicu Mariju Snježnu Gospu, a slika Gospe Tekijske naslikana je prema slici Snježne Gospe u Rimu u bazilici Svete Marije Velike. Tako nas taj blagdan povezuje sa štovanjem Majke Božje u sveopćoj, jednoj, svetoj, katoličkoj i apostolskoj Crkvi. A drugi je povod činjenica da je sliku Gospe Tekijske koju častimo u svetištu darovao princ Eugen Savojski i to kao znak zahvalnosti za pobjedu nad Turcima 5. kolovoza 1716. godine. Tako se približavamo tristogodišnjem jubileju slike Gospe Tekijske i slavne pobjede kršćanske vojske nad Turcima, što će se slaviti 2016. godine.
U homiliji je mons. Hranić rekao: “Nadbiskup je prisutnim hodočasnicima te večeri poručio: ‘Marija, koja je sebe nazvala neznatnom službenicom Gospodnjom i nama je primjer. Prihvatimo poput nje našu ulogu u životu, u božanskom planu spasenja. U radosti živimo i zahvaljujmo Bogu, Gospodaru čitave povijesti što je, između mnogih, baš nas izabrao sebi u službu. Budimo ponosni što smo njegovi sluge i službenice, pozvani vršiti njegovu volju do svršetka svijeta. I budimo svjesni da do blaženstva, proslave, spasenja ovoga svijeta i do boljitka ovoga društva u kojemu živite možemo doći, samo ako ima onih koji su spremni i voljni nasljedovati Mariju, poput nje slušati Isusa i u svom srcu čuvati zajedno s njom Božji naum i Bogu izgovarati svoj ‘Neka mi bude’, te poput nje ostvarivati Božji poziv koji je u konkretnim životnim okolnostima upućen svakome od nas”.
Večernje slavlje, završilo je tradicionalnom procesijom sa svijećama i slikom Bogorodice s djetetom Isusom u naručju, koju je princ Eugen Savojski, uvjeren da je Gospinim zagovorom izvojevana pobjeda nad Turcima, u znak zahvalnosti darovao tadašnjoj petrovaradinskoj crkvi Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije, a koju je dotada kao svetinju nosio u ratne pohode i pred njom zazivao pomoć s neba za svoju vojsku.
Sutradan, na blagdan Snježne Gospe, 5. kolovoza, mnoštvo hodočasnika iz Srijema, Bačke, Banata, Beograda i Hrvatske pohodili su ovo najznačajnije srijemsko marijansko svetište. Već u ranim jutarnjim satima slavlje je počelo pobožnošću križnog puta, misama na mađarskom, njemačkom i staroslavenskom jeziku. Pontifikalno misno slavlje na mađarskom jeziku predvodio je subotički biskup Ivan Penzeš, a na hrvatskom jeziku nadbiskup Hranić. Misu su suslavili srijemski biskup Đuro Gašparović i beogradski nadbiskup i metropolit Stanislav Hočevar, te brojni svećenici iz Srijemske biskupije, kao i iz Bačke, Banata, Beograda i Hrvatske, uz sudjelovanje redovnica i brojnih hodočasnika.
U homiliji nadbiskup Hranić rekao je: “Okupljamo se ovdje, u ovom Gospinu svetištu i ovdje učimo da blaženstvo Isusove Majke Marije nije blaženstvo koje se stječe na način kako je to shvaćala žena iz mnoštva: po obilju zemaljskih dobara; darom dobre, sposobne i uspješne djece; društvenim prestižem i ugledom… Nego, se blaženstvo stječe povjerenjem u Boga, oslanjanjem na njega, prepuštanjem čitavoga svojega bića njemu i njegovu vodstvu”.
Nadbiskup je nastavio: “Stalno slušamo ljude oko nas koji nam na ovaj i onaj način, a i preko medija govore: Bog, njegova riječ, Božje zapovijedi, Crkva, glas Crkve u javnosti, religija – to je ono što ugrožava, što ne pripada modernoj državi. Zato kažu da se s tim ide van iz javnoga života, da nam to ne treba. Što se tiče bračnog i obiteljskog zakonodavstva, bioetičke i moralne dvojbe i slična pitanja prigovara se: pa neće nam valjda Crkva pisati i zakone?! Draga braćo i sestre, to je bila i ostaje napast svih generacija ljudi, a ne samo današnjega čovjeka i raskršćanjenoga društva. Toga uvijek ima i bit će. I ne trebamo se zato zbog toga previše čuditi. Mi smo ovdje da bismo od Majke Crkve, koja je s bolom u srcu i suzama na očima slijedila svoga sina sve do smrti na križu, svjesni da grijeh, da napast izbora onoga što je lakše, jednostavnije i komotnije, kuca i na naše srce, učili da se Boga ne trebamo bojati te da istina koji puta nadilazi naša osobna i pojedinačna shvaćanja, da zahtijeva poniznost, obraćenje, odustajanje od vlastitih interesa te osobno dozrijevanje i rast u vjeri.
Tu smo da bismo od Blažene Djevise Maarije naučili da Bog, i onda kad je zahtijevan, nije nikakva prijetnja niti čovjekov rival. Tu smo da bismo poput nje Bogu dopustili i uvijek mu dopuštali da ulazi u naš život i da ga zahvaća i oblikuje”.
Nadbiskup je poručio: “Tu smo da bismo zajedno s onim izgubljenim sinom iz evanđeoske prispodobe o dobrom Ocu uočili da smo istinski slobodni tek u kući Očevoj, onda kad smo u zajedništvu s Bogom te da, kad se od njega udaljavamo, postajemo robovi. Tu smo okupljeni oko Majke Božje da bismo slušajući njezin vapaj i molitvu da Bog bude velik, poput nje shvatili da u stvari ‘ne postoji ništa ljepše nego biti dotaknut, zatečen Evanđeljem, Kristom; da ne postoji ništa ljepše nego poznavati Isusa i priopćavati drugima prijateljstvo s njime’ (Benedikt XVI.)”.
Na kraju mise biskup Gašparović zahvalio je svima na sudjelovanju u slavlju, uključivši i Radio Mariju Srbije koja je izravno prenosila misu.
Hodočasničko slavlje “Velikih Tekija” zaključeno je večernjom misom u Svetištu Gospe Tekijske, koju je predvodio preč. Tomislav Kovačić, župnik u Srijemskoj Kamenici i dekan Petrovaradinskoga dekanata.