1. Čistom srijedom ili Pepelnicom počinje korizma, vrijeme neposredne pripreme za proslavu Uskrsa, najvećeg kršćanskog blagdana. Ime korizma (četrdesetnica) dolazi od latinske riječi quadragesima. To je vrijeme četrdesetodnevne pripreme za Uskrs ili Vazam. Broj četrdeset simboličan je broj, povezan sa značajnim događajima iz povijesti spasenja. Tako je prije općeg potopa u Noino vrijeme kiša padala četrdeset dana i noći; židovski je narod četrdeset godina putovao pustinjom iz egipatskog ropstva u obećanu zemlju. Mojsije je, prije nego je od Boga primio deset zapovijedi, proboravio četrdeset dana i noći na brdu Sinaju (usp. Izl 24, 18). Prorok Ilija „išao je četrdeset dana i četrdeset noći do Božje gore Horeba”, gdje je na ulazu u neku pećinu u šaptu lagana i blaga povjetarca susreo Boga i primio od njega novu zapovijed (1Kr 19, 9-16). A proroka Jonu Bog šalje Ninivljanima uz poruku neka se obrate jer će, u protivnom, za četrdeset dana Niniva biti razorena (usp. Jona 3, 4). Četrdeset dakle znači vrijeme potrebno za čišćenje od grijeha i od pogrešnih predodžbi o Bogu, vrijeme oslobađanja od nutarnjeg i vanjskog ropstva, vrijeme da bi se postiglo spasenje.

2. Broj četrdeset pojavljuje se i u Novom zavjetu. Evanđelisti Matej, Marko i Luka pišu kako je Isus nakon krštenja na Jordanu, potaknut Duhom, otišao u pustinju te je ondje u strogom postu proboravio četrdeset dana i pritom bio napastovan trima đavolskim kušnjama. Prva je da pretvori kamenje u kruh ako je Sin Božji te tako utaži glad, što Isus odbija riječima: „Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta.” Druga je da se baci s vrha Hrama jer je pisano da će ga anđeli dočekati i nositi na svojim rukama, na što Isus uzvraća: „Pisano je također: Ne iskušavaj Gospodina, Boga svojega!” A treća da će mu dati sva kraljevstva svijeta i njihovu slavu ako se njemu, đavlu, ničice pokloni (Mt 4, 1-9), što Isus također odlučno odbacuje i tjera đavla od sebe govoreći: „Odlazi, Sotono! Ta pisano je: Gospodinu, Bogu svom se klanjaj i njemu jedinom služi!”
Ovdje također vidimo kako broj četrdeset simbolizira vrijeme kušnje i pobjede nad kušnjom, vrijeme opredjeljenja za Boga ili njegova protivnika, s jasnim pozivom da odlučno slijedimo Isusovo ne đavlu i njegovu zavođenju te se bez kolebanja stavimo na Božju stranu.

3. Osim na početku Isusova zemaljskoga djelovanja, broj četrdeset pojavljuje se i nakon njegova uskrsnuća. O tome čitamo u proslovu Djela apostolskih: „Njima je (tj. apostolima) poslije svoje muke mnogim dokazima pokazao da je živ, četrdeset im se dana ukazivao i govorio o kraljevstvu Božjem” (Dj 1, 3). Zapovjedio im je također da ne napuštaju Jeruzalem „nego neka čekaju Obećanje Očevo”, tj. dar Duha Svetoga, čijom će silom biti njegovi svjedoci „u Jeruzalemu, po svoj Judeji i Samariji i sve do kraja zemlje” (Dj 1, 8). Četrdeset je dana, dakle, Isusu trebalo kako bi apostole učvrstio u vjeri u svoje uskrsnuće i osposobio ih za nastavljanje njegova spasiteljskog djela u svijetu. Četrdeset je tu broj koji simbolizira vrijeme potrebno za duhovno i vjersko sazrijevanje i rast.

4. Znamo da je nastavljanje spasiteljskog djela u svijetu, koje je Krist povjerio apostolima, i naša zadaća koju, kao i oni, možemo izvršiti samo ako slijedimo nadahnuća Duha Svetoga. Osim toga, Isus nam svojim primjerom pokazuje što nam je činiti za vrijeme korizme. Drugim riječima, dužni smo se, po uzoru na njega, tijekom četrdeset dana barem neko vrijeme dnevno povući od vreve i buke svakodnevnog života, kako bismo se u molitvi i postu mogli više družiti s njime, susresti se sa sobom i ojačati za što bolje izvršavanje svojih svakodnevnih dužnosti i svog životnog poziva. Korizma je, naime, vrijeme sabranosti i intenzivnije molitve, bilo osobne, bilo zajedničke, posebno obiteljske, kao i vrijeme posta i odricanja, ali i čitanja, slušanja i razmatranja Božje riječi koja, ako joj se otvorimo, ima moć prosvijetliti tamu našeg srca. To je također vrijeme čišćenja od grijeha u sakramentu sv. ispovijedi, a to znači i vrijeme otkrivanja i odbacivanja svega onoga čemu robujemo. A to su razni idoli kojima se klanjamo, kao što su moć, bogatstvo, slava, trčanje za nedopuštenim užicima i slično. Isus nam je dao primjer kako se treba odlučno oduprijeti đavlu koji nas, kao što je pokušao i njega, uporno pokušava nagovoriti na otpadništvo i neposluh jedinom pravom Bogu, koji nam se objavio u svom jedinorođenom Sinu Isusu Kristu.

5. Osvrnemo li se na biblijske primjere u kojima se broj četrdeset pojavljuje, otkrit ćemo da je tu uvijek riječ o hodu prema cilju koji Bog čovjeku postavlja i o zadatcima koje mu povjerava. Ali uočit ćemo također kako se taj cilj i ti zadatci ne mogu ostvariti bez nutarnje borbe i odricanja, kao ni bez duhovne hrane, mane kojom je Bog Izraelce hranio u pustinji, a nas hrani euharistijom, kojoj je mana slika. Primjer Izraelaca zorno pokazuje da fizička sloboda ne znači ni izdaleka i duhovno oslobođenje čovjeka. Izraelci su, naime, i nakon fizičkog oslobođenja od egipatskog ropstva i dalje bili neslobodni jer su ih sputavale stare navike i privlačili „egipatski lonci” koji su im se u pustinji činili poželjnijim od slobode. Zato im je predstojala još duga i teška unutarnja borba za postizanje istinske slobode. Bilo je potrebno prijeći Crveno more i Jordan da bi stigli u tu obećanu zemlju. Morali su umrijeti „starom čovjeku” da osjete ljepotu slobode. I Mojsije je morao četrdeset dana provesti na Sinaju, sam s Bogom, kao što je Isus bio sam sa svojim Ocem u pustinji, kako bi shvatio i sazreo za službu koju mu je Bog namijenio. Iliji je također bilo potrebno četrdeset dana hoda do Božje gore Horeba da ondje spozna kako Bog nije ni u vihoru ni u grmljavini nego u tihom povjetarcu, tj. da se ne služi silom, što je činio Ilija, nego ljubavlju i blagošću.

6. Sličnu zadaću, braćo i sestre, imamo i mi u korizmi, u našoj četrdesetnici. To znači da nam je ona darovana kako bismo se oslobodili od ropstva grešnih navika i od pogrešnih predodžbi o Bogu te postigli istinsku nutarnju slobodu i otvorenost za Božje planove i naume s nama. Pritom je potrebno slijediti Isusov primjer, njega uvijek imati pred očima. A on, kako smo vidjeli, sve što od nas traži i očekuje, sam prvi čini. On nas ne samo poziva nego nam i svojim primjerom pokazuje kako se odlučno boriti protiv iskušenja nevjernosti i otpadništva. „Primjer sam vam dao da i vi činite kao što ja vama učinih”, rekao je svojim učenicima u dvorani Posljednje večere (Iv 13, 15). A i nama to danas ponavlja.

7. Takav primjer dužni smo i mi jedni drugima davati, a posebno svojoj djeci i mladima, kako bismo ih na taj način vodili putem korizmene obnove, tj. putem istinske slobode i raspoloživosti za Božji poziv i potrebe braće. U tom smislu korizmu treba shvatiti kao priliku za produbljivanje obiteljskoga zajedništva, međusobne ljubavi i solidarnosti, a posebno za obiteljsku molitvu i razgovore o vjeri. Kao što je Bog povjerio Mojsiju da izvede svoj narod iz ropstva u slobodu, tako on i vama, dragi roditelji, povjerava da djecu koju vam je podario izvedete na put vjere, kojim će moći stići do istinske slobode i životne sreće ovdje i u vječnosti. U tom smislu želim svima, braćo i sestre, da vam korizma bude milosno vrijeme duhovne obnove, rasta u zajedništvu međusobno i s Bogom, oslobađanja od svega što vas porobljava, prilika za uskrsnuće na novi život s Bogom i za radostan hod ususret Gospodinu. Vrijednosti su to za koje se isplati boriti i trpjeti.

Vaš nadbiskup Ivan