Istina je prava novost.

Misa za Domovinu u požeškoj katedrali

Branitelji su na agresiju odgovorili ljubavlju prema domovini, branili slobodu, svoje obitelji i imovinu, polagali svoje živote te bili pobjednici. To djelo većine hrvatskih branitelja ne mogu potamniti zločini onih koji nisu djelovali u skladu s time

Požega, (IKA) – Na Dan pobjede, domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja, 5. kolovoza, požeški biskup Antun Škvorčević predvodio je euharistijsko slavlje u požeškoj katedrali na kojemu su uz petnaestak svećenika iz središnjih ustanova i gradskih župa sudjelovali i članovi braniteljskih udruga, rodbina poginulih branitelja, predstavnici hrvatske vojske i policije, županijskih i gradskih vlasti na čelu s gradonačelnikom Vedranom Neferovićem te drugi vjernici. Biskup je u pozdravu rekao da su tri naslova s kojih žele Bogu uputiti zahvalnu molitvu: za pobjedu u domovinskom ratu, za domovinu i za poginule branitelje. Podsjetio je da su se mnoge kršćanske pobjede, među kojima je spomenuo lepantsku, sinjsku i petrovaradinsku protiv Osmanlija, a tako i naša u Domovinskom ratu ostvarivale po moćnom zagovoru Isusove Majke. Spomenuo je da Crkva danas slavi Godišnjicu posvete Bazilike svete Marije Velike u Rimu, izgrađene nakon proglašenja dogme o Marijinu Bogomaterinstvu na saboru u Efezu 431. te je pozvao nazočne da sjedinjeni s njome povjere Isusovoj pobjedničkoj ljubavi na križu ljubav naših branitelja za domovinu i žrtvu za njezinu slobodu, napose onih koji su za nju dali svoje živote te potaknuo da mole za domovinu kako bi uvijek bila zemlja u kojoj se poštuje svaki čovjek i djeluje za njegovo dostojanstvo na temelju neprolaznih vrijednosti.
U homiliji biskup je podsjetio na trenutačna teška ratna zbivanja u Gazi, Ukrajini i drugdje te rekao kako je izazovna i na neki način porazna činjenica da čovječanstvo ni danas u rješavanju međuljudskih i međunarodnih pitanja ne uspijeva isključiti rat. Tumačeći naviještenu riječ iz Knjige Jeremije proroka, rekao je kako je i danas u čovjeku prisutna „neiscjeljiva rana i neprebolan polom” po njegovoj duhovnoj ranjenosti zlom i grijehom iz kojeg uvijek iznova progovara nasilje, rat i ubijanje. Podsjetio je na neprihvatljivost načela da cilj opravdava sredstvo, te bi po njem bilo opravdano pokretati ratove i istaknuo da je moralno dopušteno samo braniti sebe, slobodu i imanje, ali uvijek na ograničen način koji mora poštivati čovjeka. Ustvrdio je da je takav bio Domovinski rat. Osvrćući se na čitanje iz Knjige Jeremije proroka, biskup je spomenuo kako samo čovjek koji svoju ranjenost grijehom stavi u odnos s Bogom, može djelovati izliječeno, ne nanoseći drugome zlo. Podsjetio je da su u vrijeme Domovinskog rata mnoštva u Hrvatskoj molila, a velik broj branitelja nosio krunice o vratu u znak povezanosti s Bogom, da su na agresiju odgovorili ljubavlju prema domovini, branili slobodu, svoje obitelji i imovinu, polagali svoje živote te bili pobjednici. Rekao je da to djelo većine hrvatskih branitelja ne mogu potamniti zločini onih koji nisu djelovali u skladu s time i da radi toga naši branitelji zaslužuju posebno poštovanje i zahvalnost.
Spomenuo je kako ranjenost ljudskog bića zlom i grijehom i danas na svoj način progovara u hrvatskoj politici, društvu i gospodarstvu te je ustvrdio da bez promjene u srcima i savjestima ljudi, sama promjena stranke na vlasti neće donijeti istinski boljitak. Istaknuo je kako trajan izazov za Hrvatsku predstavlja pitanje koliko smo povezani s Bogom, spremni kajati se za grijehe, biti liječeni njegovim milosrđem i ljubavlju te tako postati ljudi čista srca i savjesti, bistra pogleda i čestita djelovanja. Rekao je kako mu se trenutačno stanje u Hrvatskoj čini poput lađe u današnjem evanđelju koju je šibao protivan vjetar i na kojoj su učenici bili u strahu od potonuća. No, nastupa Isus hodajući po uzburkanom moru te im progovara: “Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!” Petar je na Isusovu riječ krenuo hodati po vodi, ali je ubrzo počeo tonuti, te je čuo njegov prijekor: “Malovjerni, zašto si posumnjao?” Biskup je zapitao, jesmo li iz vodstva broda koji se zove Hrvatska izbacili Isusa Krista te ostali sami u svojim strahovima i dodao da nam u našem teškom stanju nema tko drugi – osim njega – uputiti riječ “Ne bojte se”, jer on je pobijedio smrt, zavrjeđuje naš poklon i povjerenje, bez kojeg nam prijeti potonuće na uzburkanom moru svijeta. Pozvao je nazočne da se obnove u tom povjerenju, pridruže se tako našim braniteljima koji su tim putem bili pobjednici.
Pri koncu misnoga slavlja biskup je uime nazočnih uputio molitvu Isusovoj Majci za domovinu te je zahvalio svima za sudjelovanje na slavlju u spomen hrvatske pobjede i poginulih branitelja.