Breznica Đakovačka, (IKA/TU) – Svetkovina Gospe Karmelske, zaštitnice Karmelskog reda, proslavljena je 16. srpnja u Karmelu sv. Josipa u Breznici Đakovačkoj misnim slavljem koje je predvodio đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić, a prethodila je svečana pjevana II. Večernja časoslova u čast Gospe Karmelske. Jutarnje misno slavlje svetkovine predvodio je mr. Bože Radoš, duhovnik đakovačkoga Bogoslovnog sjemeništa koji je predvodio i trodnevnu molitvenu pripravu od 13. do 15. srpnja. Koncelebrirali su vlč. Nikica Bošnjaković, župnik u Šidu i Sotu, vlč. Mirko Mrnarević, domaći župnik, vlč. Mario Brkić, tajnik Nadbiskupskog ordinarijata, a u asistenciji su bili bogoslovi Stjepan Matezović i Robert Almaš. Ispovijedali su vlč. Vinko Zec i vlč. Matej Glavica.
Nadbiskup je karmelićankama čestitao svetkovinu zaštitnice Gospe Karmelske, te pozdravio sve koji su se okupili iz domaće župe, okolnih sela, Đakova, Slavonskog Broda, Osijeka, Vinkovaca, Iloka, Šida, Sonte i Sombora, a osobito je zahvalio za prisutnost mladima iz župe Šid i Sot iz Srijemske biskupije, skautima Izviđačkog odreda “Klasje” iz Đakova i Pjevačkom društvu sv. Josipa iz Osijeka koje je pod ravnanjem Vladimira Peljhana animiralo liturgijsko pjevanje.
U homiliji rekao je kako je Karmelski red u malenom oblačiću, koji se ukazao proroku Iliji, prepoznao Mariju, navještaj spasenja kojega Bog daruje svijetu te je pitao: “Znamo li poput proroka Ilije u sitnicama svakodnevnog života prepoznati znakove nade – malene dlanove, oblačiće koji se pojavljuju?” Primijetivši da je srce čovjeka često zahvaćeno gorčinom, bezvoljnošću, nezadovoljstvom te odbacuje svaku ideju i prijedlog, prepričava loše stvari, ogovara druge i u takvom raspoloženju ne vidi ništa dobroga, nadbiskup je upozorio: “Dok tako postupamo ne dajemo svoj specifični kršćanski doprinos ovome svijetu.” “Kršćanski je stav uvijek nada!” naglasio je i pojasnio: “Nada – jer naša nam vjera govori da poslije svakoga Velikog petka mora svanuti uskrsno jutro, da možemo biti pritisnuti, gurnuti u smrt, pokopani i naš grob može biti poklopljen kao Kristov grob, ali ništa Bogu nije nemoguće. On je Gospodar povijesti, svojih nikada ne ostavlja, pa i najveće zlo može preokrenuti u dobro. Zato je kršćanin, unatoč svim poteškoćama, uvijek pozvan snagom povjerenja u Boga čuvati stijenj nade i optimizma u svome vlastitome srcu.”
Nadbiskup Hranić istaknuo je i da treba provjeravati jesu li znakovi nade pouzdani, kako ne bismo pošli pogrešnim putem jer “naša nada nije u bilo kakvom oblaku, bilo kakvom znaku, nego u oblaku i znaku Marijinu, njezinoj vjeri, poslušnosti volji Božjoj i izabiranju Božje Riječi. I naš spasonosni oblak i znak samo je Onaj koji je ona svijetu podarila kao izvor svake milosti, života, radosti i nade – a to je Krist Gospodin.”
Na kraju homilije nadbiskup je predstavio povijesni kontekst i značenje karmelskog škapulara. Vjernicima je svratio pažnju kako bi punina njihova hodočašćenja Karmelskoj Gospi bilo tijesno životno savezništvo s Majkom Isusovom te ih je potaknuo da nošenjem škapulara imaju hrabrosti odlučiti se na novu kvalitetu kršćanskog života. Nakon mise i tijekom trodnevnice karmelski škapular kao znak osobne, posebne povezanosti s Presvetom Djevicom obukle su 73 osobe, najstarijoj je 88 a najmlađoj 13 godina.
Za večernja euharistijska slavlja trodnevnice vjernici su se zajedno s karmelićankama pripravljali molitvom krunice, litanija te svečane pjevane Večernje časoslova u čast Gospi Karmelskoj.