Prigodni program u čast biskupu Komarici
Prigodni program u čast biskupu Komarici
Banja Luka (IKA/KTA )
Banja Luka, (IKA/KTA) – U banjolučkoj katedrali Sv. Bonaventure u večernjima satima 16. srpnja priređen je prigodni program u čast banjolučkom biskupu i predsjedniku Biskupske konferencije BiH Franji Komarici u povodu 25. obljetnice upravljanja Banjolučkom biskupijom.
Moderator programa vlč. Zlatko Matić, osobni tajnik biskupa Komarice, podsjetio je na početku da su “proslavom sv. Bonaventure dali hvalu Bogu u euharistijskom slavlju, za sve godine služenja, pastira Crkve banjolučke, biskupa Franje” te da su istog dana u večernjim satima imali mogućnost u dvorani Dječjeg kazališta u Banjoj Luci pogledati dramu Majka Terezija – “Svetica tame” u režiji Gradimira Gojera. U program su uvela braća Filip i David Vukelić, učenici Katoličkoga školskog centra bl. Ivan Merz u Banjoj Luci, kompozicijom “Sanje” skladatelja Izidora Bajića.
Banjolučki pomoćni biskup Marko Semren predstavio je Zbornik “Gospodin je moja snaga i moja pjesma” priređen i tiskan upravo povodom srebrenog jubileja biskupa Komarice pod naslovom “Biskup Franjo Komarica – 25 godina na katedri banjolučkih biskupa”. “Ovaj zbornik radova pisani je znak zahvalnosti mons. dr. Franji Komarici, biskupu ordinariju, u povodu njegovih 25 godina upravljanja Banjolučkom biskupijom. U tom spomen-spisu prilozi su kolega, prijatelja i studenata biskupa Komarice. Tekstovi su usredotočeni na osobu i djelo mons. dr. Franje Komarice, biskupa ordinarija, počevši s predgovorom, životopisom, čestitkama, prilozima u kojima se govori o značenju biskupske službe i njezinom vršenju kroz 25 godina te osvrtima”, kazao je biskup Semren, ističući da je svaki od autora pokušao osvijetliti lik biskupa Komarice s različitog stajališta.
“Putovi biskupa Komarice kroz ovih 25 godina su bremeniti: u godinama predraća, rata i poslije rata bili su dugi, mučni, ponekad gotovo bezizlazni. Bez snage Duha Svetoga kojim ga je Krist obdario ne bi toliko toga ostvario. A o njegovim djelima svjedoči veliki broj ljudi kojima je pomagao. Ljudi su u njemu prepoznali Božjeg čovjeka, koji u vremenu zla, zajedno sa svojim suradnicima, nije ustuknuo pred silama mraka, već se hrabro odupro, s vjerom u Boga i u ljude; čovjekoljupca koji je za vrijeme strašne tragedije koja je zadesila Banjolučku biskupiju i cijelu Bosnu i Hercegovinu podizao svoj glas protiv nasilja, pozivao na obustavu rata i uspostavu pravednog mira, izražavao solidarnost s onima koji su nedužno teško stradavali i pozivao svijet da im pruži nužnu pomoć; vjerodostojnoga glasnogovornika obespravljenoga bosansko-hercegovačkog čovjeka i zastupnika mnoštva nestalih, stradalih, ubijenih; glasnogovornika mnoštva prognanih; glasnogovornika svih koji vapiju, traže, mole da se vrate na svoja rodna ognjišta; istinskog borca za istinu, za opraštanje, za pomirenje, za novi suživot; domoljuba koji je za sve domoljube Bosne i Hercegovine postao metaforom istine i pravde; čovjeka koji je u sebi imao ‘civilnu hrabrost’ biti čuvar svoje braće, a njegov brat bio je svaki čovjek kao Božje stvorenje”, istaknuo je mons. Semren, koji je biskupu Komarici zaželio “da ne klone u ustrajnom i strpljivom sijanju, jer Božja riječ i kraljevstvo napreduju samo u muci i strpljivosti”.
Uslijedila je video-prezentacija novih i starih foto-albuma uz glazbu i riječ kojim su mons. Ivica Božinović i Lado Jakovljević prikazali 25-godišnje biskupsko služenje mons. Komarice i podsjetili “na protekla vremena – lijepa, manje lijepa, ali i ona teška”.
Na kraju je biskup Komarica uputio riječi zahvale organizatorima programa i svim nazočnima, a posebno braći u biskupstvu koji su okupljeni na redovnom zasjedanju BK BiH, ističući da je i on kao i svaki pojedinac dio određene zajednice. Naglasio je da je Božji dar sve dobro koje je učinio zahvalivši svim dobrim ljudima koje je Bog u svojoj dobroti stavio na njegov životni put. Posebno je zahvalio svima koji su radili na uređivanju Zbornika, ističući da će to djelo ostati neka vrsta spomenika događanja i života Banjolučke biskupije.
Program je završen zajedničkom pjesmom sv. Ivana Pavla II. “Krist jednom stade na žalu” i druženjem u dvorani Biskupskog ordinarijata.