Zagreb, (IKA) – Misu zadušnicu za umirovljenoga generalnog vikara mons. Josipa Šantića u kapeli sjedišta Vojnoga ordinarijata u Zagrebu u utorak 15. srpnja predvodio je vojni ordinarij u RH Juraj Jezerinac. U koncelebraciji bili su generalni vikar dr. o. Jakov Mamić, OCD, i biskupski vikar za pastoral don Josip Stanić, SDB, te vojni i policijski kapelani. Na misi su se okupili djelatnici Ministarstva obrane i Oružanih snaga, umirovljeni branitelji i predstavnici braniteljskih udruga te prijatelji i poštovatelji pokojnog mons. Šantića.
Biskup Jezerinac pozvao je vjernike da mole za pokojnika, istaknuvši da je to želja njega samoga kako je napisao u duhovnoj oporuci. Umjesto propovijedi biskup je pročitao duhovnu oporuku mons. Šantića koju je sastavio u Postirama, 16. siječnja 2013. godine.
U oporuci je mons. Šantić napisao: “Svjestan ozbiljnosti trenutka u kojem živim, poslije nego su mi liječnici postavili dijagnozu te sam poslije liječenja umirovljen i nalazim se u svom rodnom mjestu Postirima od 1. siječnja 2011., već u ovom trenutku želim se staviti u prisutnost Božju kada ću Boga gledati onakav kakav jest “licem u lice”. Dok ovo budete čitali, dragi prijatelji, već će se dogoditi onaj presudni trenutak koji će označiti moju vječnost. Vjerujem u Njegovo neizmjerno milosrđe da će meni grešniku biti milostiv On koji je i poradi mene postao čovjekom jer je “toliko ljubio svijet da nije poslao Sina svoga da on osudi svijet nego da se svijet po njemu spasi”. Vjerujući u tu ljubav vjerujem i u svoje spasenje. Makar sam u svojoj slabosti griješio ipak nikada nisam prezreo Boga, mog stvoritelja, spasitelja i posvetitelja.
Zahvalan sam Bogu što sam rođen u svetoj Katoličkoj Crkvi koju sam ljubio svim svojim životom, osobito u Svetom Ocu koji mi je predstavljao samog Isusa na zemlji. Zahvalan sam što sam kao dijete zavolio BDM, moju nebesku majku, a koju sam rado častio kao “Gospu Karmelsku”. Njezinu slavu nastojao sam širiti kod svih hodočašća a posebno onih koja su bila organizirana za vojnike, policajce i branitelje. Molim Majku Božju Lurdsku da mi bude zagovornicom u vječnosti. Zahvalan sam za moje biskupe: Pušića koji me je krizmao, Bezmalinovića koji me je zaredio i kome sam bio generalni vikar, Franića pod čijim sam mudrim vodstvom služio kao rektor u CBS u Splitu, Štambuka u čijem sam zajedništvu, kao generalni vikar, služio mojoj rodnoj biskupiji Hvarskoj, Jezerinca s kojim sam zajedno,kao njegov generalni vikar, u radosti osnivao Vojni ordinarijat u RH. Sretan sam i u ovom trenutku makar se pripremam, ne bez straha, na odlazak s ovog svijeta. Zahvalan sam svoj braći svećenicima Hvarske biskupije s kojima sam zajedno surađivao na izgradnji Božjeg kraljevstva na našoj trootočnoj biskupiji, zahvalan sam za smjelost i oduševljenje svećenika Vojnog ordinarijata koji su se usudili krenuti na jedan put neizvjesnosti gradeći zajedno biskupiju za vojnike i policajce te branitelje od temelja. Zahvalan sam za pokojnog župnika don Antu koji me je mnogočemu naučio kao i na svim profesorima u sjemeništu i bogosloviji.
Bogu sam zahvalan na svojoj obitelji, majci, ocu, sestrama i bratu, posebno njemu koji mi je zajedno sa svojom suprugom iskazao toliko ljubavi u posljednjim godinama mog života, nećacima i nećakinjama koji su me uvijek s ljubavlju okruživali. S nekima od njih nadam se u trenutku smrti susresti i zajednički uroniti u vječnost vječnog i svetog Boga – spasitelja čovjeka.
Bogu sam zahvalan što sam rođen kao pripadnik hrvatskog naroda, naroda koji je u svojoj povijesti mnogo trpio zbog svoje vjernosti Crkvi, ali koji je baš u tijeku mog života doživio slobodu. Uzor u domoljublju i bogoljublju bio mi je blaženi Alojzije Stepinac kojeg sam posebno cijenio i njegovu slavu nastojao širiti u svijetu. Mnoge sam drage ljude susreo tijekom života koji su mi bili bliski i koji su me razumjeli i pomagali. Bilo ih je i s područja umjetnosti, s područja znanosti, s područja rada… Susreti s njima uvijek su bili velika radost, a oni me i danas prate u mojim umirovljeničkim danima. I sam sam pokušao biti sudionik u svim tim događanjima i zato zahvaljujem Bogu za dar što sam mogao služiti našim braniteljima na Hvaru u vremenu Domovinskoga rata dok su bili i na prvoj crti, što sam se mogao brinuti za prognanike i izbjegle, a kao generalni vikar Vojnog ordinarijata surađivati s najvišim predstavnicima ministarstava obrane, unutarnjih poslova, branitelja te Glavnog stožera Hrvatske vojske, Ravnateljstva policije i udruga branitelja. Mogu reći da su mi to bili najljepši pastoralni dani u mom životu. Ostajem sa svima njima u duhu povezan te se svima preporučam u molitve. Posebno duhovna povezanost u vječnosti će mi ostati naši branitelji u zatvorima koje sam posebno volio i pohađao. Moja velika radost bili su članovi klape HRM “Sv. Juraj” kojima sam zahvalan za sve dobro koje su učinili na promidžbi Crkve i Domovine. I što vam svima na kraju reći: molite za mene grešnika da se na meni proslavi milosrđe Božje. Doviđenja svima u vječnosti. Vaš don Joško Šantić”.