Posljednji dan devetnice u svetištu bl. Marije Propetog
Deveti dan devetnice u svetištu bl. Marije Propetog
Blato (IKA )
Blato, (IKA) – Posljednji dan devetnice, u utorak, 8. srpnja, na uočnicu blagdana blažene Marije Propetog u Blatu, program je započeo polaganjem vijenca na rodnu kuću Blaženice. Svećenici i redovnice u procesiji koja je krenula iz kuće Matice, a predvodili su je bratimi bratovština Svih svetih i sv. Vincence pod zaštitom Srca Isusova, prošli su ispred župne crkve, a zatim blatskim ulicama sve do svetišta. Procesija je prošla pored rodne kuće bl. Marije Propetog Isusa Petković, a vijenac su nosila djeca iz vrtića Marija Petković obučena u narodne nošnje: Katarina Bačić Živo i Petar Bačić Posinak koji ga je, uz pomoć župnika don Nikole Berišića, položio na spomen ploču. Procesiju je pratilo pjevanje župnog zbora i sviranje Hrvatske glazbene udruge “Sv. Vincenca”. Po dolasku u svetište predvoditelj slavlja fra Diego Deklić, izložio je blaženičine moći, a bratimi i redovnice u dva kora ispjevali su Večernju. U misnom slavlju uz fra Diega bio je domaći župnik don Nikola Berišić.
Govoreći o blaženici, fra Diego je rekao da je Marija govorila o Isusu i nije mogla šutjeti jer joj je u srcu gorio neki oganj koji ju je tjerao da naviješta, onako kako je to nekad činio Isus, ali Marija nije ostala samo kod nekih velikih i lijepih riječi i nekih mudrih pouka, nego je osjetila da treba i zaći u sirotinjske kuće. „Kad čitamo njezine spise dolazimo i do jednog dijela gdje djevojka, još tada, Marija, ulazi u jednu kako ona tad kaže, gotovo spilju a ne kuću gdje je jedna žena umirala na svojoj bolesničkoj postelji a svi su je ukućani ostavili jer su se bojali da je tuberkulozna, da je zarazna, pa su je ostavili da umre onako bez igdje ikoga. Pa je Marija čula njezin krik i vapaj: ‘Gdje su? Zar nema nikoga da mi se smiluje? Gdje su svećenici koji govore o milosrđu? Neka slučajno netko ne dođe da me ispovijedi prije smrti’. I ta Marija koja je čula taj glas, gotovo krik te umiruće, ostavljene žene, pristupa joj, bez straha od zaraze”, rekao je fra Diego, zapitavši „bojimo li se mi šporkati ruke, staviti se da pomažemo u tuđim životima, da se angažiramo ili ćemo nekako mirno proći pored potreba?” Rekao je da nije dosta da samo neke odabrane duše čine ono što je činio Isus. „Isus kaže: ‘žetva je velika ali je radnika malo’. Mogli bismo reći: ‘puno je kršćana, ali je Isusovih učenika malo’, onih učenika koji žele zasukati rukave i učiniti nešto konkretno, ne samo prigodno, ispovijediti svoju vjeru nedjeljnom misom, pokojom procesijom, nego konkretnim svakodnevnim živim zalaganjem za ono što je Božje i evanđeosko”, rekao je. Za vrijeme euharistijskog slavlja pjevao je Mješoviti župski zbor Svih Svetih pod vodstvom s. M. Danijele Lisice, a po završetku vjernici su imali mogućnost častiti moći Blaženice.