Pleternica, (IKA) – Sedmorica svećenika među kojima i domaći župnik Antun Ćorković proslavila su 25. lipnja u pleterničkoj župnoj crkvi i svetištu Gospe od suza četrdesetu obljetnicu misništva. Svečano euharistijsko slavlje predvodio je požeški biskup Antun Škvorčević u zajedništvu sa slavljenicima i svećenicima iz požeške okolice te brojnim vjernicima među kojima su bili i požeško-slavonski župan Alojz Tomašević te gradonačelnica Pleternice Antonija Jozić. Dobrodošlicu biskupu i drugima okupljenima na slavlje izrazio je župnik Ćorković koji je podsjetio da je 1974. zaređeno 29 svećenika u zagrebačkoj katedrali te spomenuo da su šestorice od njih preminula. Ujedno je rekao da je upravo na ovaj dan prije 42 godine biskup Antun zaređen za svećenika u zagrebačkoj katedrali po rukama nadbiskupa Franje Kuharića te mu izrazio čestitku i zahvalnost za svećeničko i biskupsko služenje. Čestitki su se pridružili mladi iz pleterničke župe te mu uručili košaru sa 42 ruže.
Uvodeći u misno slavlje, biskup je vjernicima rekao da je s radošću došao u Pleternicu zajedno s njima zahvaliti Bogu za svećeništvo njihova župnika te šestorice subraće kao i za nezasluženo vlastito dioništvo u tom daru. Zahvalio je župniku i mladima za izraze dobrodošlice i čestitku te sve nazočne podsjetio kako su svećenici svjedoci Božjeg traga u njima koji se zove zvanje i da je ono „znak kako nas Bog nije napustio, dokaz da on vodi Crkvu i da naviještanje evanđelja nije prepušteno slučaju, nego je povjereno onima koje je on pozvao”. Podsjetio je na proslavu Dana državnosti i istaknuo da je neovisna Republika Hrvatska dar Božje ljubavi i onih koji su položili svoje živote za njezinu slobodu i dodao da svećenici svojim poslanjem služe Božjoj prisutnosti u Domovini i njezinoj istinskoj slobodi. Domovina i Crkva, Domovina i svećenici – to je danas naša molitva, ljubav i zahvalnost, zaključio je biskup.
U homiliji biskup je spomenuo kako je minulih dana bio u prigodi prelistati album fotografija iz svojih mlađih dana te je mogao utvrditi promjene koje su se dogodile u njegovu izgledu i životu. Dodao je kako je u susretu sa svećenicima slavljenicima koje pamti iz studentskih dana zapazio također promjene na licima te se zapitao jesu li došli u Pleternicu podsjetiti se na godine koje su prohujale i zar bi to bio razlogom slavlja. Dodao je da su navijestili Božju riječ koja im pomaže shvatiti Božje poteze u životima ovih svećenika u kojima ima svoj smisao njihova mladost i starost. Usredotočio se na evanđeoski izvještaj o Isusovu oproštaju od svojih učenika u kojem on obznanjuje da mu je dana sva vlast na nebu i na zemlji te nalaže jedanaestorici da pođu po svem svijetu i naviještaju Evanđelje svemu stvorenje uz jamstvo da će biti s njima do kraja svijeta. Ljudski gledano, rekao je, Isusova jedanaestorica bila su gotovo beznačajna pred ondašnjim svijetom, napose moćnim rimskim imperijem. Dodao je da se njihova slabost očitovala na različite načine: Juda ga je izdao, Petar zanijekao, drugi prestrašeni pobjegli te je pod križem ostao samo Ivan. Ali, rekao je, kako su Isusova dvanaestorica na dan Pedesetnice postala dionicima njegove moći koju ima na nebu i na zemlju te je ona pokretačka snaga Isusova naloga “pođite po svem svijetu”. To nije organizacijska ili neka druga ljudska strateška moć, nego moć ljubavi kojom je on pobijedio smrt i koju je darovao dvanaestorici u njihovu poslanju naviještanja Evanđelja te u toj moći ono pobjeđuje već dvadeset stoljeća, istaknuo je biskup. Izrazio je zahvalnost Bogu što je tijekom 13 stoljeća u hrvatskom narodu uvijek bilo ljudi spremnih odgovoriti na Isusov “pođite”. Rekao je kako su sedmorica svećenika koja slave 40 godina misništva postala u svetom ređenju dionicima tog Isusova “pođite” i kako je on bio snaga njihova poslanja u ljudskoj slabosti i grešnosti.
Na temelju prvog čitanja iz Poslanice Solunjanima biskup je istaknuo kako je svaki svećenik poput svetog Pavla u neprestanoj borbi zbog ranjenosti negativnošću, sebičnošću i grijehom kojoj se može othrvati samo molitvom i svakodnevnim potpunim sjedinjenjem s Isusom Kristom. Spomenuo je kako je tužno kad vjernici ostave svećenike same u toj borbi te se pokatkad bave njihovim ogovaranjem ili klevetanjem, umjesto da za njih mole i tako im pomognu u njihovu nastojanju oko svetosti. Podsjetio je da poput svetog Pavla ni svećenici u svom poslanju ne smije podilaziti nikakvom svjetskom mentalitetu, ugađati ljudima jer bi tako u njihovu djelovanju izgubio snagu Isusov križ. Kad svećenik prihvati mentalitet lagodnog života kakav sugerira svijet, ugađajući ljudima a ne Bogu, prestaje biti služiteljem Božjeg evanđelja. Zahvalio je svećenicima koji su se tijekom svojih 40 godina djelovanja nastojali boriti protiv svojih slabosti. Potaknuo ih je da u molitvi i misi crpe snagu za predanje i služenje Kristu te da poput sv. Pavla budu svojim vjernicima spremni dati ne samo evanđelje, nego sebe same, svoje duše. Dodao je: “Zahvaljujem vam za sve što ste u ovih 40 godina ostvarili u suradnji s Božjom milošću, za sve neprospavane noći, za žrtve, za ono što ste podnijeli počesto nepravedno osuđivani i ocrnjivani. Zahvaljujem za sve vaše slabosti koje ste prihvaćali i liječili Božjim darom. Neka vas Bog koji vas je pozvao nagradi za vašu vjernost!” Na kraju je još istaknuo važnost svećeničke odanosti Blaženoj Djevici Mariji te je završio riječima: “Neka Isusova Majka, Gospa od suza, bude vaša trajna pratiteljica i moliteljica za vašu svećeničku vjernost”.
Nakon euharistijskog slavlja biskup je predvodio molitvu za Domovinu u kojoj je povjerio Isusovoj Majci i nazočne svećenike slavljenike. Potom se svaki pojedini jubilarac predstavio okupljenom puku.