Požega, (IKA) – Na blagdan sv. Antuna Padovanskog, 13. lipnja, u požeškoj katedrali održan je tradicionalni godišnji koncert katedralnog zbora. Na programu je bio “Mesija”, Oratorij Georga Friedricha Händela. Zborom i orkestrom ravnao je katedralni zborovođa i orguljaš Alen Kopunović Legetin. Na koncertu su se okupili biskup Antun Škvorčević, požeško-slavonski župan Alojz Tomašević, požeški gradonačelnik Vedran Neferović te brojni drugi slušatelji. Program u trajanju od dva sata i muziciranje na vrhunskoj razini izazvali su kod slušatelja buru oduševljenja. Na svršetku programa generalni vikar Josip Devčić podsjetio je na tradiciju katedralnog zbora da na blagdan sv. Antuna priredi godišnji koncert te je biskupu čestitao imendan. Pridružila su mu se djeca iz Katoličke osnovne škole te iz Dječjeg vrtića sv. Leopolda Mandića.
Potom je biskup uputio svoju riječ i kazao da je to prva povijesna izvedba cjelovitog Händlova “Mesije” u Požegi u kojoj su sudjelovali požeški pjevači, članovi katedralnog zbora potpomognuti orkestrom i solistima. Spomenuo je da su pjevači u njegovoj pripravi uložili puno žrtve i ljubavi te da su stoga po ljepoti izvedene glazbe i oni sami postali lijepi i istovremeno brojne slušatelje učinili lijepima. Zahvalio im je za to plemenito djelo, čestitao orkestru, zboru i solistima za profesionalno izvedeno Händlovo remek-djelo a dirigentu Kopunoviću Legetinu za hrabrost kojom ga je stavio na program. Pozvao je nazočne da im zajednički izraze zahvalnost i čestitku svojim pljeskom iskrene srdačnosti. Protumačio je da je Mesija Božji poslanik i poslenik koji je došao, koji dolazi i koji će doći, da ga kršćani prepoznaju u Isusu Kristu. Upozorio je kako je tekst “Mesije” pun govora o prošlosti, sadašnjosti i budućnosti koji nas stavlja pred izazov da razmislimo što su zapravo spomenuta vremena. Naglasio je da nam s različitih razina o njima daju tumačenja političari, znanstvenici i drugi stručnjaci i u današnjem hrvatskom društvu, ali da istinu o njima na najizvrsniji način posreduje izvedena glazba s čudesnom stopljenošću u jedno nekih trajnih i neuhvatljivih dimenzije prošlosti, sadašnjosti i budućnosti te daruje predokus vječnosti koja se još ima u punini dogoditi, pa smo po mističnoj snazi i ljepoti glazbe mogli naslutiti što će biti “kraj bez kraja” o kojem je govorio sv. Augustin. Biskup je poželio još brojna slična glazbena iskustva u požeškoj katedrali.