Zagreb, (IKA) – Dvjestotinjak crkvenih pjevača i voditelja crkvenih zborova okupilo se u ponedjeljak 9. lipnja u prostorima Nadbiskupijskoga pastoralnog instituta u Zagrebu kako bi zajedno promišljali o službi koja im je povjerena u Crkvi. Duhovnu obnovu u organizaciji Nadbiskupijskoga pastoralnog instituta i Hrvatskoga društva crkvenih glazbenika predvodio je zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško.
Nakon pjevane molitve i uvodnih pozdrava predsjednice HDCG-a s. Domagoje Ljubičić, riječi dobrodošlice ravnatelja NPI-a dr. Tomislava Markića te članice Upravnog odbora HDCG-a prof. Jelice Bojić uslijedilo je promišljanje biskupa Šaška o naravi i svrsi liturgijske glazbe te o njenim služiteljima u liturgiji – crkvenim glazbenicima, ističući temeljne značajke liturgijske glazbe: služenje, rast u vjeri, jedinstvo i iskazivanje hvale Gospodinu.
Uspoređujući liturgijsku glazbu prije i poslije II. vatikanskog koncila, osvrćući se na VI. poglavlje iz dokumenta Sacrosanctum concilium u kojem stoji “… Sveta će glazba biti to svetija što se tješnje poveže s liturgijskim činom, bilo da ugodnije izrazi molitvu, bilo da promiče jednodušnost, bilo da svete obrede obogati većom svečanošću…”, poručio je pjevačima da rastu u duhovnosti II. vatikanskog koncila, vodeći brigu o tome da pjevanje u liturgiji uvijek bude služenje. Pjevanje u liturgiji postaje služenje onda kada se “služi Bogu a ne sebičnim interesima ili interesima ‘publike’ – okupljene zajednice vjernika”. Kriteriji služenja mogu se prepoznati jednostavnim odgovorom na pitanje: Činim li to iz sebičnosti ili iz velikodušnosti služenja? Koji su motivi koji nas vode u služenju? Odgovarajući na ta pitanja može se jasno prepoznati je li naše pjevanje u liturgiji služenje. Nadalje, biskup je ustvrdio da i najljepše pjevanje u liturgiji ne znači nužno služenje. “Potrebno je da svatko sebi odgovori na ta pitanja i prepozna svoje motive koji nas vode u služenju”, zaključio je. Govoreći o duhovnome rastu, biskup Šaško istaknuo je da je kod zajednice crkvenih pjevača veoma bitno prisutstvo svećenika – duhovnika koji će ih voditi.
Susret je završen raspravom u kojoj su se otvorila brojna pitanja na koja je biskup Šaško odgovarao. Izrečene su i poteškoće te podijeljena dobra i loša iskustva iz prakse crkvenih pjevača i voditelja crkvenih zborova.