Margečan, (IKA) – Na mjesnom groblju u Margečanu nedaleko Novog Marofa, požeški biskup Antun Škvorčević u zajedništvu s četrdesetak svećenika predvodio je 4. lipnja sprovodne obrede Josipa Lončara, preminulog umirovljenog svećenika Požeške biskupije. U homiliji biskup je istaknuo kako tjeskobu i ovog zemaljskog oproštaja stvara nepoznanica našeg podrijetla i cilja prema kojem idemo te se ona može nazvati tjeskobom nepoznata puta. Dodao je da je Bog obznanio kako je “naš put Isus Krist, njegova ljubav jača od smrti kojom se stiže k punini i konačnosti života”, da mu je preminuli svećenik povjerio sav svoj život te se “smijemo nadati da je u njemu proslavljenom našao svoj cilj i smisao”. Biskup je istaknuo da svi nadnevci pokojnikova života u spomenutoj činjenici vjere dobivaju svoje istinsko značenje te je ukratko prikazao njegov život od rođenja do smrti. Među ostalim je rekao: “Preminuli svećenik Lončar je nakon ređenja u zagrebačkoj katedrali 29. lipnja 1962. svoje prvo svećeničko poslanje obnašao kao kapelan u župi Sveti Ilija. Zatim je na pola godine u istom svojstvu bio u župi Donja Zelina. Dana 5. veljače 1965. imenovan je upraviteljem župe Krapje i Jasenovac da bi već 5. kolovoza iste godine dobio dekret za upravitelja župe Mače. Godine 1975. imenovan je upraviteljem župe Novo Selo na Dravi gdje ostaje do 20. rujna 1979. kada je imenovan upraviteljem župe Petrinja. Nakon pola godine razriješen je ove službe te je 1. veljače 1980. postavljen upraviteljem župe sv. Luke evanđeliste u Novskoj koju je vodio gotovo dvadeset godina. Najteže vrijeme njegova služenja u Novskoj bio je domovinski rat tijekom kojega je zajedno s narodom podnio mnoge nevolje. Sv. Ivan Pavao II. utemeljio je 1997. Požešku biskupiju te je preč. Lončar inkardiniran u novu mjesnu Crkvu. Osnutkom Novljanskoga dekanata 1998. imenovan je privremenim obnašateljem dužnosti dekana, članom Prezbiterskog vijeća Požeške biskupije i Zbora savjetnika. Na vlastitu molbu umirovljen je zbog bolesti, 22. srpnja 1999. i ujedno razriješen svih spomenutih dužnosti. Otada po vlastitoj želji živi u rodnom Završju, baveći se ponešto omiljelim spisateljskim radom, pomažući ispovijedati u Mariji Bistrici i pastoralno surađujući u župi Margečan. Kako su životne godine napredovale, tako su se umnažale zdravstvene tegobe koje je sve teže nosio. Prije nekoliko tjedana morao je u varaždinsku bolnicu, a nakon operativnog zahvata prevezen je u novomarofsku bolnicu. Naše nastojanje da mu omogućimo daljnje liječenje u nekoj drugoj bolnici ili smještaj na palijativnoj skrbi priječilo je njegovo teško zdravstveno stanje i preduhitrila smrt 3. lipnja 2014. u 78-oj godini života i 52-drugoj godini svećeništva”.
Prikaz pokojnikova života biskup je završio riječima: “Osebujna narav preč. Josipa Lončara, povezana s dugotrajnom bolešću te naglašena briga za vlastitu budućnost priskrbila mu je mnoga nerazumijevanja, pokatkad nesporazume na različitim stranama i razinama, pa i na materijalnoj. No, unatoč svemu on je bio vjeran svećenik koji je nastojao savjesno vršiti svoje poslanje. Na ovom oproštaju želimo mu zahvaliti za sve dobro koje je učinio i iskazati mu poštovanje, a njegove slabosti povjeriti Božjem milosrđu. Neka mu Gospodin udijeli oproštenje grijeha te primi u vječnu slavu svoga uskrslog Sina kojemu je na zemlji služio. Počivao u Božjem miru”.
Uime župe Novska gdje je preminuli svećenik službovao gotovo dvadeset godina oproštajnu riječ zahvale uputio je župnik Milan Vidaković. Nakon sprovoda u župnoj crkvi Sv. Margarete biskup Škvorčević predvodio je misu zadušnicu, a u koncelebraciji je bilo tridesetak svećenika.