Jer 31,31-34; Ev: Mt 16, 13-23

1. Svoje razmišljanje započeo bih riječima pape Franje, kojima promišlja o biskupima. Papa Franjo kaže da će biskup „pokatkad ići naprijed da pokaže put i održi živom nadu u narodu, drugi će put biti jednostavno usred svojih svojom jednostavnom i milosrdnom blizinom, a u nekim će prilikama morati ići za svojim narodom, da pomogne onima koji su zaostali i – prije svega – zato jer stado posjeduje vlastiti osjećaj za pronalaženje novih putova.“ (EG 31)

Danas sam ovdje kao biskup ove biskupije kako bih bio među vama „jednostavnom i milosrdnom blizinom“ i kako bismo zajedno, poput apostola okupljenih s Marijom, čuli što nam to želi Isus reći.

Ali, prije nego što nam Isus u dubini srca nešto želi reći, on nas večeras želi nešto pitati. Najprije nas pita: Što ljudi kažu o meni?

Znamo iz različitih svojih susreta s drugima stavove o Isusu. Činjenica što ni danas nitko nije ravnodušan prema Isusu i njegovu nauku govori da je on i danas živ, po svome Duhu, u nama koji smo okupljeni u tom istom duhu.

Što to onda ljudi kažu o Isusu? I nama je, kao i Isusovim učenicima, jednostavno odgovoriti na to pitanje.

Jedne Isus oduševljava, drugi ga odbacuju. Jedni u njemu pronalaze smisao svoga života i spremni su radi njega ostaviti sve i radikalno promijeniti svoj život. Drugi se podsmjehuju i ismijavaju sve koji vjeruju u Krista, njegovu Crkvu. Ne samo da ismijavaju, nego i otvoreno progone, ubijaju, zatiru…

Moj brat, moja sestra, prijatelj ili prijateljica žive iskreno svoj mladenački život po vjeri. A opet, drugi moj brat, sestra, prijatelj ili prijateljica žive, kako će reći sv. Pavao Filipljanima, „kao neprijatelji križa Kristova. Svršetak im je propast, bog im je trbuh, slava u sramoti – jer misle na zemaljsko.“ (Fil 3, 18-19)

To je naša stvarnost. I što bismo mi današnji kršćani trebali učiniti u ovom vremenu i u ovim okolnostima?

Želio bih, kao odgovor na ovo pitanje, podijeliti s vama misao jednog filozofa, bivšeg ateista, obraćenika na katoličanstvo, koji kaže da „vjera u Boga uključuje vjeru u to da je biti rođen u ovakvo vrijeme i usred ovakva stradanja blagodat… Tu smo gdje jesmo, dakle Stvoritelj želi da budemo tu… Trebamo ostati gdje jesmo i biti sigurni da nismo mogli bolje proći. Ne trebamo se pouzdavati u budućnosti ni žaliti za prošlošću, nego služiti Božjoj prisutnosti u svemu, otkriti Vječnoga u vremenitom, živjeti na zemlji ljubav koja je već, premda tama vlada, nebeska ljubav.“ (Fabrice Hadjadj, Blagodat je biti rođen u ovo vrijeme, Verbum Split, 2021.)

2. Drugo pitanje koje Isus danas postavlja je: „A vi, što vi kažete tko sam ja?“

Kao i ljudi u Isusovo vrijeme, i mi imamo svoje karikature ili misli i spoznaje o Isusu. Upoznali smo ga preko propovjednika, vjeroučitelja ili prijatelja. Možda smo čitali o Njemu u raznim medijima, ali pravo pitanje je znamo li doista tko je On u našem životu?

Isus naglas pita što mnoštvo misli o njemu, ali mu je još važnije što o njemu misle njegovi učenici. Iako je ovo pitanje Isus postavio svojim učenicima, ono je odlučujuće pitanje i za nas danas.

Preformulirajmo to Isusovo pitanje: “Zašto me slijediš? Zašto si ostavio sve što znaš? Što ti kažeš tko sam ja?” Bilo bi vrijedno dopustiti da nam u srcu odjeknu i druga pitanja: Zašto si danas ovdje, na ovoj misi? Zašto si došao ovamo, a nisi u crkvi u svome mjestu, s mladima iz svoje župe? Zašto želiš ili si odlučio slijediti ovog Galilejca? Zašto si na njegovu putu?

Odgovor je jednostavan: tražim, odnosno tražimo! Da, čovjek je tražitelj. Traži dobre životne uvjete, traži dobar posao, traži dobru ženu, dobrog muža, prijatelja, prijateljicu. Čovjek traži i smisao svoga života, traži odgovor na pitanje smisla patnje, trpljenja, umiranja.

Čovjek traži svoj identitet, želi pronaći sebe. Sebe ćemo pronaći jedino ako pronađemo Isusa.

Lako je tvrditi da je Isus naš Spasitelj, Gospodin, Kralj, Sin Božji ili bilo koji od njegovih titula. Ipak, naš odgovor može biti samo osnovno znanje ili glasina, slično odgovorima apostola koji su bili s Njim već neko vrijeme. Tek kada imamo osobni odnos s Njim, možemo doista znati tko je On. Tek kada doživimo Njegovu prisutnost u nama, možemo razumjeti Njegovu ulogu u našem svakodnevnom postojanju. Doista, blaženi su oni koji ulaze u odnos s Ocem i Sinom jer će im Duh Sveti otkriti božansku istinu.

Nakon što je Petar objavio da je Isus Krist, zašto je Isus strogo zabranio svojim apostolima da drugima govore tko je On? To je zato što su ljudi u to vrijeme imali krivu predodžbu o dolasku Mesije ili Krista i bilo bi im teško prihvatiti da je netko iz Nazareta “Pomazanik”. Još nije došao čas da se Njegov identitet otkrije svim narodima.

U evanđelju Isus hvali Petra jer je u vjeri ispovjedio da je Isus Krist, Sin Boga živoga. Petra naziva blaženim. Ubrzo kasnije, Isus najoštrije prekorava Petra kao „Sotonu“ jer mu je prepreka.

Iz Isusova stava bismo i mi trebali naučiti važnu lekciju. Možemo imati duboku vjeru u Isusa kao svoga spasitelja i proglašavati ga svojim Mesijom, ali možemo biti i prepreka za potpuno ostvarenje njegova poslanja. Svojom tvrdoglavošću i zloćom usporavamo dolazak Kraljevstva. Kada svojim usnama naviještamo Isusa kao Gospodina i Spasitelja, ali nastavljamo gajiti ljutnju, pohlepu i zle misli i želje, mi smo novi „Sotona“.

3. Za kraj želim još dvije misli podijeliti s vama. Prva misao je da se ovaj susret vas mladih događa u blizini blagdana Preobraženja Gospodinova. Gospodin je Petru, Ivanu i Jakovu preobraženjem pokazao svoju stvarnost, ali i njihovu budućnost. Kad se vratite svojim kućama, obiteljima, u škole i na fakultete, na radna mjesta neka se vidi da je i vas susret s Isusom Kristom preobrazio. Dopustimo da nas svaka euharistija, svaki susret s Njim preobražava.

Drugo, danas je spomendan sv. Ivana Marije Vianneya, poniznog i svetog svećenika i zaštitnika župnika. Stavite u molitvi pred Gospodina danas sve svećenike koji su vam na vašem životnom putu bili oslonac i koji vas prate. Molite da svećenici budu sveti pastiri. I ne težite za nečim izvanrednim, „neka vas ne zanosi što je visoko“ (Rim 12, 16), nego poniznom vjerom, pa bila ona i poput „gorušičina zrna“, hrabro u svojoj svakodnevici svjedočite da pripadate Isusu Kristu i Njegovoj Crkvi, koju, unatoč nutarnjim krizama, poteškoćama i protivnim vjetrovima, ni vrata paklena neće nadvladati. Jer On je s nama danas i u sve dane do svršetka svijeta. Amen.